Celijakija: simptomi, dijagnoza i bezglutenska ishrana
Autoimuna bolest tankog crijeva koju pokreće gluten. Evo kako je prepoznati, kako se potvrđuje i kako se s njom živi.

Ukratko
Celijakija je autoimuna bolest kod koje gluten iz pšenice, raži i ječma oštećuje sluznicu tankog crijeva. Najčešći simptomi su proljev, nadutost, bol u stomaku, umor i manjak željeza, a kod nekih ljudi tegobe su blage ili ih uopšte nema. Dijagnoza se postavlja krvnim testovima i biopsijom, a liječi se doživotnom ishranom bez glutena.
Celijakija je trajna autoimuna bolest kod koje gluten, bjelančevina iz pšenice, raži i ječma, izaziva upalu i oštećenje sluznice tankog crijeva. Glavni simptomi su proljev, nadutost, bol u stomaku i umor, a jedino djelotvorno liječenje je doživotna ishrana bez glutena. Dijagnozu je važno potvrditi prije nego što gluten izbacite iz ishrane.
Celijakija nije alergija na hljeb niti prolazna netolerancija. Imunološki sistem greškom napada vlastito tkivo crijeva, a sluznica gubi sitne resice kojima se upijaju hranjive materije. Zato se uz probavne tegobe mogu javiti i manjak željeza, vitamina i slabije kosti.
Koji su simptomi celijakije?
Simptomi se jako razlikuju od osobe do osobe. Neki ljudi imaju izražene probavne tegobe, a neki godinama nemaju nijednu, pa bolest ostane neprepoznata.
Najčešće probavne tegobe su:
- učestao proljev ili, rjeđe, zatvor
- nadutost i prekomjerni gasovi
- bol ili grčevi u stomaku
- mučnina i povraćanje
- masna, svijetla stolica neugodnog mirisa
Kod odraslih su česti i znakovi koji ne izgledaju kao probavni problem: stalni umor, anemija zbog manjka željeza, bolovi u zglobovima i kostima, afte u ustima, svrbljiv osip na koži (dermatitis herpetiformis), glavobolje, trnjenje u rukama i nogama te nepravilni ciklusi ili poteškoće sa začećem.
Kod djece se bolest može pokazati zastojem u rastu i težini, nadutim stomakom, razdražljivošću i kašnjenjem puberteta.
Zbog tako raznolike slike bolest se često prepozna kasno. Neki ljudi godinama liječe anemiju ili sindrom iritabilnog crijeva prije nego što se pomisli na celijakiju. Ako imate neobjašnjive tegobe koje se ne povlače, razgovarajte s ljekarom o testiranju.
Šta uzrokuje celijakiju i ko je u većem riziku?
Tačan uzrok nije poznat. Bolest nastaje kada se spoje nasljedna sklonost i unos glutena. Gotovo svi oboljeli nose određene varijante gena, ali ih ima i dosta zdravih ljudi koji celijakiju nikada ne razviju.
Rizik je veći ako imate rođaka prvog stepena s celijakijom, dijabetes tipa 1, autoimunu bolest štitnjače, Downov ili Turnerov sindrom. Bolest se može pojaviti u bilo kojoj dobi, od ranog djetinjstva do starosti.
Kako se postavlja dijagnoza?
Prvi korak je krvni test na specifična antitijela, najčešće tkivne transglutaminaze. Ljekar može provjeriti i ukupni nivo imunoglobulina A, jer njegov manjak može dati lažno negativan rezultat.
Ako su antitijela povišena, obično slijedi gastroskopija s uzimanjem malih uzoraka sluznice tankog crijeva. Pregled pod mikroskopom pokazuje da li su resice oštećene. Kod djece se u određenim slučajevima dijagnoza može postaviti i bez biopsije, o čemu odlučuje dječiji gastroenterolog.
Vrlo je važno da gluten ne izbacujete prije testiranja. Ako se on izbaci, antitijela se mogu normalizovati, a sluznica djelimično oporaviti, pa rezultati postanu pogrešno uredni. Ljekari obično savjetuju da se do završetka dijagnostike jede uobičajena ishrana s glutenom.
Kako se liječi celijakija?
Lijeka koji bi bolest izliječio nema. Jedini način da se tegobe povuku i sluznica oporavi jeste stroga ishrana bez glutena, i to doživotno. Većina ljudi osjeti poboljšanje u prvim sedmicama, dok potpuni oporavak crijeva kod odraslih može trajati i godinu ili duže.
Ljekar ili nutricionista će vam pomoći da naučite šta smijete jesti. Često se provjeravaju i nivoi željeza, folne kiseline, vitamina B12, vitamina D i kalcija, a po potrebi se uvode dodaci ishrani. Redovne kontrole prate odgovor na ishranu i kasnije komplikacije.
Šta možete uraditi sami: ishrana bez glutena
Gluten se nalazi u pšenici, raži, ječmu i proizvodima od njih: hljebu, tjestenini, pecivima, keksima i većini žitarica za doručak. Krije se i u gotovim jelima, sosovima, kobasicama, supama iz kesice i nekim začinima.
Prirodno bez glutena su meso, riba, jaja, mlijeko, povrće, voće, mahunarke, krompir, riža i kukuruz. Sigurne su i heljda, proso, kvinoja i amarant, ako su označene kao bezglutenske.
- Čitajte deklaracije i tražite oznaku „bez glutena“.
- Pazite na zagađenje unakrsnim kontaktom: odvojite dasku za rezanje, toster i posude, a mrvice iz kuhinje ne unosite u bezglutenska jela.
- Ovsene pahuljice kupujte samo ako su posebno označene kao bezglutenske.
- Pri jelu vani pitajte kako se priprema obrok.
Već i male količine glutena mogu održavati oštećenje crijeva, čak i kada nemate primjetnih tegoba. Zato je dosljednost važna.
U prvim mjesecima ishrana bez glutena može djelovati zahtjevno. Pomaže da unaprijed planirate obroke, nosite grickalice sa sobom i obavijestite porodicu, školu ili kolege na poslu. Bezglutenski proizvodi su često skuplji, pa se isplati osloniti na prirodno bezglutenske namirnice poput povrća, mesa, jaja i riže. Neki ljudi se u početku osjećaju iscrpljeno ili razdražljivo, ali to se obično smiruje kako se crijevo oporavlja.
Povremene kontrole kod ljekara uključuju krvne nalaze antitijela, koji pokazuju da li se ishrana dosljedno provodi. Ako antitijela ostanu povišena, ljekar će s vama tražiti skriveni izvor glutena u ishrani.
Koje komplikacije su moguće i kako ih spriječiti?
Neliječena celijakija može dovesti do teške anemije, osteoporoze, neplodnosti, neuroloških problema i dugotrajne pothranjenosti. Rijetko se razvijaju teže komplikacije crijeva, uključujući određene vrste limfoma.
Celijakiju ne možete spriječiti, ali možete spriječiti njene posljedice. Ranim otkrivanjem i dosljednom ishranom bez glutena rizik od komplikacija se značajno smanjuje. Rođaci oboljelih trebaju razmotriti testiranje, čak i bez simptoma. Naglo odbacivanje glutena na vlastitu ruku, bez dijagnoze, otežava kasnije potvrđivanje bolesti.
Kada se javiti ljekaru
Ne čekajte redovni pregled ako primijetite nešto od sljedećeg:
- proljev, nadutost ili bol u stomaku koji traju duže od nekoliko sedmica
- neobjašnjiv gubitak tjelesne težine ili stalni umor
- anemija ili manjak željeza koji se ne mogu objasniti drugim razlogom
- zastoj u rastu ili težini kod djeteta
- svrbljiv osip s mjehurićima na laktovima, koljenima ili stražnjici
- imate celijakiju u porodici ili dijabetes tipa 1 i primijetili ste probavne tegobe
- jaka dehidracija, ošamućenost ili krv u stolici (javite se ljekaru istog dana); hitna pomoć na 124 ako se stanje naglo pogoršava
Česta pitanja
Da li je celijakija isto što i netolerancija na gluten?
Nije. Celijakija je autoimuna bolest koja oštećuje crijevo i dokazuje se testovima. Netolerancija ili osjetljivost na gluten izaziva slične tegobe, ali bez autoimune reakcije i oštećenja sluznice. Kod celijakije stroga ishrana je obavezna.
Može li se celijakija javiti u odrasloj dobi?
Može. Mnogi ljudi dobiju dijagnozu tek u srednjim ili starijim godinama, iako su gluten jeli cijeli život. Bolest se može pokrenuti u bilo kojem životnom dobu.
Prolazi li celijakija s godinama?
Ne prolazi. To je doživotno stanje. Kada se gluten izbaci, tegobe se povuku i crijevo se oporavlja, ali se bolest vraća ako se gluten ponovo unosi.
Smije li se pojesti malo glutena povremeno?
Ne preporučuje se. I male količine mogu izazvati upalu u crijevu, čak i kada ne osjetite tegobe. Zato se savjetuje dosljedna ishrana bez glutena.
Da li djeca s celijakijom rastu normalno?
Uz pravovremenu dijagnozu i ishranu bez glutena većina djece sustigne rast i težinu i razvija se uredno. Kod kasnog otkrivanja mogu ostati posljedice, pa je važno ne odlagati pregled.






