Stručnjaci upozoravaju da se i kod gljivica, kao i kod bakterija, kod kojih su neke sve otpornije na antibiotike, primjećuje porast otpornosti na neke vrste lijekova zbog čega liječenje postaje sve teže.

John Phillips, 54-godišnji otac dvoje djece iz Engleske trenutno uživa u zdravlju i trudi se živjeti najbolje što može, iako je svjestan toga da u njegovim plućima vreba infekcija koja mu svako malo pogoršava stanje. Pati od napadaja kašlja i otežanog disanja, tako da hvata zrak čak i dok se uspinje stepenicama. Najgore je to da nema lijekova koji bi ga mogli izliječiti, pa stalno živi uz osjećaj da bi njegovo stanje moglo postati opasno po život.

– Osjećam da moram duboko udahnuti, ali ne mogu – priča John, koji sa ženom i obitelji živi u Derbyju. Svako naprezanje može završiti time da se bori za zrak i kašlje, kao da je trčao, pa je jedino što mu preostaje da sjedne i umiri se te čeka da prođe.
Johnova bolest – aspergiloza – uzrokovana je udisanjem sićušnih spora plijesni aspergillus, koje se zadržavaju i razmnožavaju u plućima, izazivajući alergijske reakcije i upalu.

U normalnim uvjetima, antifungalni lijekovi riješili bi njegov problem, no spore koje su napale njegova pluća postale su imune na njih. Tako je u ovom trenutku jedino rješenje za njega ublažavanje najgorih simptoma i olakšavanje njegovog disanja.

Problem je u tome što postoji visoki rizik da plijesan preraste u tumorsku grudicu u plućima, ili da spore uđu u njegovu krv, izazivajući smrtonosne komplikacije.

– Nisam imao napad u posljednjih mjesec dana, ali sam bio u bolnici zbog toga početkom godine i ne znam kad se to može ponoviti – kaže John te dodaje kako ne postoji način da takav napad prevenira.

Većina ljudi zna ponešto o opasnostima koje nose otporne bakterije, kao što su MRSA i Clostridium difficile, mikroorganizam koji napada crijeva, koji su otporni na antibiotike, no u zadnje vrijeme javlja se i nova prijetnja: gljivične infekcije otporne na liječenje.

Stručnjaci u časopisu Science upozoravaju da bi se bolesti izazvane gljivicama mogle početi širiti te da se može očekivati kriza koju se može usporediti s krizom zbog slabijeg djelovanja antibiotika.

– To je ogroman problem – kaže Matthew Fisher, profesor epidemiologije na Imperial College Londonu, koautor nedavnog znanstvenog pregleda o porastu otpornih gljivica.

Gljivične spore su mikroskopski organizmi koji postoje svuda oko nas. Oni su u zraku koji udišemo i na našoj koži, u tlu, na hrani i žive u našim probavnim sustavima. Postoje milijuni tipova gljivica, koje uglavnom predstavljaju malu opasnost jer ih naš imunološki sustav jednostavno drži pod kontrolom. No povremeno se ta ravnoteža naruši, zbog ozljede, bolesti ili iz drugih razloga, kada ti mikrobi mogu napasti tkivo i uzrokovati upalu i bolove.

Gljivične infekcije mogu biti blage. Primjerice, atletsko stopalo, koje dovodi do bolne, napuknute kože između nožnih prstiju, ili vaginalne ili oralne upale koje izazivaju gljivice, vrlo su česte. Protugljivični lijekovi koji se koriste za liječenje tih infekcija su medu najčešće korištenim bezreceptnim lijekovima.

Zasad se nitko ne zabrinjava zbog mogućnosti da postanu neučinkoviti, no neke druge gljivične infekcije kod kojih bi djelovanje tih lijekova moglo biti slabije mogu biti opasne po život, te zahvatiti pluća, krv, srce, mozak, oči i kosti. Uz one s bolestima pluća, u najvećem riziku su i osobe s oslabljenim imunološkim sustavom zbog liječenja raka ili presađivanja organa, te starije osobe i novorođenčad.

U najboljem slučaju, infekcija će značiti ozbiljne simptome i više vremena provedenog u bolnici, radi liječenja. U gorem slučaju, može dovesti do povećanog rizika od prijevremene smrti. Istraživanje koje su proveli britanski stručnjaci ukazalo je na mogućnost da bi, ako se ne uspostavi politika koja bi usporila rast otpornosti na antibiotike i protugljivične lijekove, oko 10 milijuna ljudi u svijetu moglo umrijeti uslijed takvih infekcija 2050. godine, dok je očekivani broj umrlih od raka iste godine 8 milijuna ljudi.

Poseban rizik povezan je s ljudima koji imaju astmu. I John Phillips je jedan od njih, astma mu je dijagnosticirana kad je imao 4 godine i većinu života oslanjao se na inhalatore. No kao i većina onih koji imaju tešku astmu, pati i od ponavljajućih gljivičnih infekcija pluća, pa je s vremenom morao piti i lijekove koji suzbijaju gljivice. Danas ima aspergilozu, koju uzrokuje jedna od najčešćih gljivičnih spora koje inficiraju pluća: aspergillus fumigatus.

To je plijesan rasprostranjena u okolišu i većina nas udiše njene spore svaki dan. Kod većine ljudi ne izaziva probleme, no kod teškog oblika astme, gljivica se zadržava, što dovodi do zaduhe, bolova u prsima, ekstremnog umora i groznice i toga da se infekcija često ponavlja. Pritom je alarmantno to da neki sojevi gljivica postaju imuni i na najjače antifungalne lijekove, azole. Postoje studije koje ukazuju na to da je jedan od deset pacijenata sa aspergilozom otporan na njih. Postoji i jači lijek, amfotericin B, no ima vrlo ozbiljne nuspojave, pa ih većina pacijenata ne može uzimati, a i ti lijekovi ne kontroliraju dobro astmu.

Štoviše, oralni steroidi mogli bi i pogoršati stanje, pokazala je studija koju su lani proveli stručnjaci Sveučilišta u Manchesteru. Otkrili su da su teški astmatičari imali deset puta veću vjerojatnost da imaju veće razine spora plijesni u plućima kada su uzimali steroide.

– To je problem za pacijente s niskim imunološkim sustavom zbog liječenja raka, operacija presađivanja, kronične opstruktivne bolesti pluća i bolesti imunološkog sustava, uključujući AIDS – kaže profesor Fisher. I osobe s teškom gripom su u povećanoj opasnosti, kaže.

Aspergiloza pritom nije jedina gljivična prijetnja koja izaziva zabrinutost medu znanstvenicima. Neke vrste candida kvasaca koje žive u tijelu i na našoj koži, a inače ne uzrokuju probleme, mogu izazvati infekciju. U zadnjem desetljeću, vrsta gljivice Candida auris, postala je otporna na različite vrste lijekova.

Do sada je zabilježeno nekoliko epidemija u bolnicama diljem svijeta, a najgora je bila u bolnici Royal Brompton u Londonu, u kojoj je zbog 72 slučaja infekcije bolnica morala zatvoriti svoju jedinicu intenzivne njege na 11 dana. Oko 13 posto onih koji su se zarazili umrlo je u roku od 30 dana, no liječnici upozoravaju da se ne može reći jesu li umrli zbog infekcije, ili zbog zdravstvenog stanja zbog kojeg su zapravo i završili u bolnici.

Za sada nema konačnog odgovora na pitanje zašto gljivične bolesti postaju otporne na lijekove, osim što je zaključeno da i gljivice, kao i bakterije, razvijaju obranu. Dio stručnjaka krivi činjenicu da se ista vrsta lijekova, azoli, koji se primjenjuju u suzbijanju gljivičnih infekcija, koristi i u poljoprivredi, kao zaštita od truljenja. Znanstvenici vjeruju da bi se uporaba antifungicida u poljoprivredi trebala smanjiti.

Život Macauleya Tinstona, 22-godišnjeg radnika jedne građevinske tvrtke iz Wellingborougha u Northamptonshireu, koji ima cističnu fibrozu ovisi o antifungalnim lijekovima. Svakodnevno pije 40-ak tableta, uključujući antibiotike i antifungalne lijekove te upotrebljava raspršivače za udisanje drugih lijekova koji mu pomažu da diše.

Takvo mu je liječenje omogućilo da živi što je moguće normalniji život, no stalno se užasava mogućnosti da bi njegove tablete mogle prestati djelovati.

– Zamislite da pokušavate disati kroz slamku – kaže Macauley, opisujući jednu od epizoda koje je prošao, ispričao je za Daily Mail.

Inače, krajem tridesetih godina 20. stoljeća bebe rođene s cističnom fibrozom obično su živjele više od šest mjeseci, dok danas više od polovice pogođenih preživi do 50-ih, pa i dalje, i to uglavnom zahvaljujući lijekovima koji zaustavljaju najgore aspekte bolesti.

Problem je u tome što su ljudi koji pate od cistične fibroze posebno osjetljivi na aspergilozu. Macauley je razvio to stanje u dobi od 11 godina i liječio se snažnim antifungalnim lijekovima.

Infekcija se vratila i sada uzima lijekove azola kao dio dnevnog režima kako bi spriječio da se ponovno vrati. Ako tablete prestanu djelovati, završit će u bolnici i biti stavljen na popis za transplantaciju pluća, pa danas živi najbolje što može dan po dan.