Danas se hrana promatra u prvom redu kao izvor nutrijenata koji potiču rast i razvoj organizma te pridonose sprečavanju pojave bolesti. Ranije je, međutim, imala i dodatnu ulogu. Primjenjivala se u liječenju. Začeci korištenja hrane u narodnoj medicini sežu do starog Egipta. Ne samo da se već tada znalo kako nedovoljan unos hrane dovodi do bolesti, već su se i različite dijete propisivale kod različitih bolesnih stanja. Štoviše, ondašnji su liječnici u liječenju koristili svakodnevne namirnice koje su poslije postale neizostavni dio narodne medicine europskih naroda. Hranu kao pomoć u sprečavanju i liječenju bolesti nastavili su koristiti stari Grci tvrdeći kako je kvalitetna prehrana izuzetno važna u očuvanju zdravlja. Njihova tradicija se nadograđivala i unapređivala sve do današnjih dana.

Bez preuveličavanja se može reći da je korištenje namirnica u narodnoj medicini utkano u temelje moderne dijetoterapije.

Tako je mlijeko od davnina prva pomoć kada čovjek nepažnjom popije neku kemikaliju. Slično tome, bjelanjak pomaže u neutralizaciji toksičnih metala u želucu. Teofilin iz zelenog čaja širi bronhe, dok teobromin iz kakaa i kofein djeluju kao diuretici. Kofein uz to smanjuje osjećaj umora. Ranije se koristila kafa, a danas se u sportu tijekom treninga ili natjecanja izdržljivosti uzima čisti kofein.

Peršun
U kulinarstvu se kod nas peršun nedovoljno koristi. Obično nam njegovi listovi služe za dekoraciju, a korijen u pripremi domaće goveđe ili pileće juhe. S druge strane, u narodnoj medicini peršun ima dugu tradiciju primjene. Pomaže olakšavanje menstrualnih tegoba i lučenje mlijeka kod dojilja. Također je učinkovita pomoć u očuvanju zdravlja krvnih žila, što se velikim dijelom može zahvaliti antioksidativnom djelovanju flavonoida apigenina.

Od aktivnih tvari valja još spomenuti apiol i miristicin, koji potiču izmokravanje. Oni tako pridonose uklanjanju bubrežnih kamenaca i liječenju urinarnih infekcija pa je peršun s pravom čest sastojak narodnih lijekova namijenjenih njihovu ublažavanju.

Pripravak za zdravlje mokraćnih puteva
Sastojci:

• 250 g peršunova korijena
• 250 g neprskanog limuna
• 200 g meda
• 2 dl maslinova ulja

Priprema:

Operite peršunov korijen i limun, narežite ih na krupne kocke te dvaput sameljite u stroju za mljevenje mesa.
Peršun i limun pomiješajte s maslinovim uljem i medom u jednoličnu smjesu te stavite u čistu pasteriziranu staklenku.
Po jednu veliku kašiku smjese uzimajte prije doručka i večere do izlječenja bakterijske infekcije.

Med & Đumbir
Jedna od najpopularnijih namirnica drevnog Egipta koja se koristila i u liječenju je med. Zahvaljujući obilju jednostavnih šećera uspješno se primjenjivao u tretmanu rana i sprečavanju razmnožavanja bakterija. To antibakterijsko djelovanje meda koristi se i danas u liječenju grlobolje pa je med sastojak mnogih bezreceptnih lijekova i dodataka prehrani. I doista, znanstvena istraživanja potvrđuju da med sprečava rast bakterija na ranama.

Iako je egzotičan začin, đumbir se sve više koristi u našoj svakodnevnoj kuhinji, dok je zbog bogatstva aktivnih tvari dobrodošla pomoć u liječenju različitih zdravstvenih tegoba. Privatizirat ću na trenutak ovaj tekst i reći kako mi je đumbir prva i najbolja pomoć kod grlobolje i prehlade. I uistinu, đumbirov se korijen od davnina koristi u liječenju infekcija dišnih puteva; bronhitisa, grlobolje, kašlja i sl. Kad ga žvačemo, osjećamo žarenje u ustima i nosu, i to zbog hlapljivih i nehlapljivih biološki aktivnih komponenti, u prvom redu gingerola, šogaola, paradola i zingerona, koji mu daju aromu i okus. Da je đumbir pomoć u liječenju tegoba dišnog sustava, potvrđuju rezultati znanstvenih istraživanja koji opisuju njegovo protuupalno djelovanje i učinkovitost ekstrakta protiv bakterija Staphylococcus aureus i Pseudomonas aeruginosa.

Protiv grlobolje i prehlade
Sastojci:

• 1 čajna kašika sitno naribanog đumbirovog korijena
• 1 jušna kašika meda
• 1 jušna kašika svježe iscijeđenog limunovog soka

Priprema:

Sve sastojke pomiješajte.
Uzimajte više puta na dan po pola čajne žličice te polako otapajte u ustima.
Držite poklopljeno u hladnjaku i potrošite tijekom istog dana.

Češnjak
Češnjak je jedna od najčešćih i najdugovječnijih namirnica narodne medicine. Potiče apetit i izmokravanje, ima pozitivan utjecaj na krvožilni sustav i živce, a djeluje i kao diuretik. Osim toga koristi se kao pomoć u liječenju upale pluća te je čest sastojak domaćih sirupa za iskašljavanje. Početak zanimanja znanstvenika za češnjak seže u prvu polovicu devetnaestog stoljeća i traje do današnjih dana. Pokazalo se da češnjak obiluje aktivnim tvarima, među kojima se ističe alin. Kad se zdrobljeni češnjak izlaže kisiku, alin se pretvara u alicin, hlapljivu tvar koja utječe na njegov specifičan miris. Osamdesete godine prošlog stoljeća bile su zlatne godine u istraživanju češnjaka. Uočilo se da je svježi češnjak učinkovitiji od suhog. Pokazala se njegova djelotvornost u snižavanju povišenog krvnog tlaka, koncentracije glukoze i masnoća u krvi te ukupnog i LDL kolesterola.

Svježi češnjak smanjuje i rizik od prekomjernog zgrušavanja krvi. To se može zahvaliti ajoenu, čija se učinkovitost može usporediti s aspirinom.

Nažalost, nema ga u suhom češnjaku. Zanimljivo je spomenuti da je i Pasteur istraživao ljekovita svojstva češnjaka.

Dokazao je antifungalno i antibakterijsko djelovanje njegova soka. To se u provom redu odnosi na bakterije iz rodova Staphylococcus, Streptococcus, Bacillus i Vibrio cholerae.

Danas se mogu kupiti dodaci prehrani s češnjakom. Često se za njih tvrdi da su bez mirisa, no to onda znači da su vrijedne aktivne tvari alin, alicin i ajoen u neaktivnom ili slabo dostupnom obliku. Moglo bi se, dakle, zaključiti da je češnjak s pravom cijenjena namirnica koja ljekovita svojstva pokazuje u svom najjednostavnijem obliku – onom svježem. Napomena: Treba izbjegavati prekomjerno konzumiranje češnjaka jer može iritirati želudac, uzrokovati glavobolju te potaknuti pojavu nadutosti, hemoroida i sl.

Banana
Banana je mnogima omiljeno voće. Toliko se udomaćila u našoj prehrani da je više i ne percipiramo kao egzotičnu namirnicu. Sirovu je jedemo kao užinu i desert, od nje se rade različite slastice, a povrh svega ima primjenu i u narodnoj medicini. U kombinaciji s čajem, pireom od kuhanih jabuka, rižom i dvopekom korisna je tijekom oporavka od virusnih proljeva, čestih kod male djece posebice ljeti. Lako je probavljiva, a kao odličan izvor jednostavnih ugljikohidrata, magnezija i kalija pridonosi vraćanju izgubljene energije i ravnoteži elektrolita.

Kupusnjače
Kupusnjače (kupus, kelj, brokula, raštika i sl.) namirnice su izuzetne vrijednosti koje, nažalost, ne cijenimo dovoljno. Još su ih u narodnoj medicini koristili stari Grci držeći ih univerzalnim lijekom za sve. Aristotel ih je često preporučivao protiv mamurnosti. Mnoge su biološki aktivne tvari u kupusnjačama. Obiluju glukozinolatima (tvarima sa sumporom) koji im daju specifičnu aromu i pikantan okus. Dosad je iz kupusnjača izolirano više od 100 različitih glukozinolata jedinstvenih puteva razgradnje. Enzimskom razgradnjom glukozinolata nastaju indoli i izotiocijanati. Jedan od izotiocijanata je sulforafan. Pokazuje protuupalni učinak koji sasvim sigurno pridonosi uspješnom korištenju kupusa u liječenju upalnih procesa. Kupusnjače su prava riznica mikronutrijenata poput folata, vitamina C i karotenoida, a tu su još klorofil i vlakna.

Sve te tvari djeluju sinergijski u očuvanju našeg zdravlja. Pomažu tako sprečavanju i liječenju anemije, potiču rad crijeva, normaliziraju koncentraciju šećera u krvi, a također štite od raka pluća, debelog crijeva, dojke, prostate i gušterače.

Oblozi od listova kupusa
Sastojci:

• peršunov list
• maslinovo ulje
• listovi kupusa, raštike ili kelja

Priprema:

• U mužaru izgnječite peršunov list.
• Dodajte maslinovo ulje i miješajući izradite homogenu smjesu.
• Nanesite je na list kupusa u ravnomjernom sloju te sve pažljivo položite na bolni zglob.
• Omotajte pamučnom tkaninom.
• Držite tako preko noći.
• Postupak ponavljajte svaku večer dok se bol ne smiri.
• Prve rezultate primijetit ćete već nakon sedam dana.

Brusnice
Brusnice su slatka pomoć u sprečavanju upala organa mokraćnog sustava i u njihovu liječenju. To se, među ostalim, može zahvaliti proantocijanidinima, koji se vrlo dobro apsorbiraju u krv. Iz krvi dolaze u mokraću i svojom aktivnošću štite bubrege, mokraćovod, mokraćni mjehur i mokraćnu cijev. Sprečavaju, naime, lijepljenje bakterija za njihovu sluznicu. Osim toga brusnice su kisele, što je dodatni zaštitni čimbenik u sprečavanju razmnožavanja patogenih bakterija. Brusnice također smanjuju mogućnost pojave gripe, zaštitno djeluju na zdravlje zuba, snižavaju ukupan i loš, LDL kolesterol. Remete razvoj nekih vrsta gljivica te bakterije Helicobacter pylori djelujući tako pozitivno na zdravlje želuca.

Čaj od brusnica
Čaj od brusnica koristan je u liječenju infekcija mokraćnih puteva. Priprema se tako da se 30 grama suhih brusnica kuha u pola litre vode dok polovica vode ne ispari. Kuha se uvijek svježi i pije tri puta dnevno.

Napomena: Brusnice nije preporučljivo konzumirati s uvinim čajem jer remete njegovo djelovanje. Naime, brusnice zakiseljuju urin, dok aktivne komponente uvinog čaja traže lužnatu sredinu.

Šljive
Šljive su vrlo cijenjene u narodnoj medicini kao lijek protiv zatvora stolice. Njihova učinkovitost pripisuje se laksativnom djelovanju prehrambenih vlakana i sorbitola (koji je po svojoj strukturi alkohol). Osim što pozitivno djeluju na rad crijeva i pridonose detoksikaciji organizma, vlakna također pomažu snižavanju masnoća, šećera i kolesterola u krvi. Smanjuju tako rizik od sve prisutnijeg metaboličkog sindroma. Šljive se mogu jesti sirove i suhe. Pirjane šljive bez dodanog šećera mogu biti namaz na kruh ili palačinke. Od suhih šljiva često se radi kompot. Nije ga teško pripremiti, a užitak je nezaboravan.

Kompot za bolju probavu
Sastojci (za 2 osobe):

• 1 jabuka
• 4 suhe šljive
• komadić korijena đumbira
• ¼ štapića cimeta
• 2 klinčića
• malo anisa

Priprema:

U hladnu vodu sa začinima stavite kuhati neoguljenu jabuku narezanu na četvrtine i oguljeni korijen đumbira.
Kada voda zakipi, kuhajte još 2 minute. Dodajte suhe šljive i kuhajte sljedeće 2 minute.
Skinite s vatre, malo ohladite i poslužite. Ljeti se ovaj kompot može piti hladan.

Napomena: Suhe šljive s košticom kvalitetnije su od onih bez koštice. Naime, uklanjanjem koštice oštećuje se plod, koji tako postaje podložan nepoželjnim oksidativnim promjenama koje djeluju na aromu i okus.