Iako se i psihijatar i psiholog bave mentalnim zdravljem ljudi, razlika između njihovih poslova je velika. No, mnogi još uvijek ne znaju da psihijatar i psiholog ne rade iste stvari te da pomažu ljudima na različite načine.

I psihijatri i psiholozi su uključeni u terapiju osoba koje imaju određene psihičke poteškoće, ali svatko od njih ima vrlo različito obrazovanje, obuku i opseg prakse u području mentalnog zdravlja.

Psihijatri
Psihijatri su doktori medicine, odnosno liječnici koji su završili medicinsko obrazovanje i specijalizirali se za psihijatriju. Isto kao i pedijatri, ginekolozi ili liječnici bilo koje druge grane medicine, psihijatri su tijekom svojega medicinskog obrazovanja morali naučiti sve sustave i funkcije u ljudskom tijelu, vještine fizičkih pregleda i dijagnosticiranja bolesti, kao i specifične planove liječenja za svako zdravstveno stanje.

Nakon završenog medicinskog obrazovanja, psihijatri prolaze specijalizaciju tijekom koje intenzivno uče o dijagnostici i modalitetima liječenja svakog psihičkog stanja kod ljudi, bilo da je u pitanju bipolarni poremećaj, shizofrenija ili neki drugi poremećaj. U većini država, psihijatri su zakonski i klinički vodeći stručnjaci odgovorni za cjelokupnu skrb o mentalnom zdravlju pacijenta.

Oni dijagnosticiraju poremećaje mentalnog zdravlja te propisuju lijekove, a njihova stručnost se također usredotočuje i na kemijske neravnoteže unutar mozga. Pacijenti su često upućeni psihijatrima od strane liječnika primarne zdravstvene zaštite ili psihologa kako bi se osigurala ispravna dijagnoza ili psihofarmakoterapija za poremećaj na koji se sumnja.

Psiholozi
Da bi netko postao psiholog, ne treba završiti medicinsko obrazovanje već studij psihologije. Nakon završetka studija psihologije, dobiva se titula magistra psihologije. Ako osoba završi i doktorski studij, dobiva titulu doktora znanosti.

Psiholozi tijekom svojega studija uče o brojnim aspektima psihičkih procesa i ljudskog ponašanja te o načinima provođenja različitih psiholoških testiranja, bilo da je riječ o kliničkim potrebama testiranja pacijenata s određenim poremećajima ili o testiranjima za zapošljavanje. Iako neke psihološke testove mogu primjenjivati i druge struke, za većinu testova je potrebno završiti studij psihologije, a ponekad čak i dodatnu edukaciju.

Ono što je također jedna velika razlika između obrazovanja psihologa i psihijatara je područje rada nakon studija. Dok psihijatri rade u klinikama i bolnicama na odjelima psihijatrije baveći se psihičkim poremećajima i abnormalnim ponašanjem, psiholozi svoj put mogu usmjeriti i u drugim smjerovima. Klinički psiholozi rade u timu sa psihijatrima na odjelima psihijatrije, ali također se mogu zaposliti kao organizacijski psiholozi u području profesionalne selekcije i zapošljavanja ili pak kao sportski psiholozi koji pružaju stručnu psihološku pomoć sportašima. Postoji još nekoliko različitih područja rada psihologa (npr. vojni psiholozi, školski psiholozi, forenzički psiholozi itd.), a psiholozi nakon svojega studija se mogu usmjeriti tamo gdje žele.

Najvažnija razlika između psihijatara i psihologa je u tome što psiholozi ne mogu postavljati dijagnoze psihičkih poremećaja niti propisivati lijekove, ali njihova stručna procjena osobe nakon sveobuhvatnog psihološkog testiranja igra važnu ulogu u liječenju pacijenata s određenim psihičkim poremećajima.

Kako psihijatar i psiholog rade zajedno?
Psihijatar i psiholog rade kao tim. Njihova zajednička uloga u liječenju je od velike važnosti za oporavak pacijenta. Psiholog provođenjem opsežnog testiranja i intervjua dobiva sve potrebne informacije koje kasnije sažeto formulira u psihološkom nalazu. Mišljenje psihologa je od velike pomoći psihijatrima u postavljanju dijagnoze, ali i propisivanju lijekova.

Nadalje, i psihijatri i psiholozi nakon svojega obrazovanja moraju upisati i završiti edukacije iz različitih psihoterapijskih pravaca ukoliko se žele baviti i psihoterapijom te na taj način pomagati ljudima. Ovisno o vrsti psihoterapije (npr. kognitivno-bihevioralna, gestalt, realitetna itd.), u pitanju je još dodatnih nekoliko godina obrazovanja i učenja o brojnim aspektima tretmana psihičkih poteškoća. Za razliku od psihijatara, psiholozi su češće oni koji završavaju i provode psihoterapije.

Kada treba posjetiti psihologa, a kad psihijatra?
Odluka o tome kada posjetiti psihologa, a kada psihijatra uvelike ovisi o stanju osobe. Ako imate teže psihičke smetnje koje vam već neko vrijeme ometaju normalno svakodnevno funkcioniranje, a koje su ponekad popraćene i fizičkim simptomima, vrlo je vjerojatno u pitanju psihički problem kojega je potrebno liječiti lijekovima i tada trebate potražiti pomoć psihijatra.

S druge strane, ako smatrate da vam nisu potrebni lijekovi ili ako trebate neku vrstu psihoterapije, psiholog je najbolji izbor za vas. Naravno, u odabiru između psihologa i psihijatra za liječenje svojega problema ne možete pogriješiti zato što obje profesije surađuju i upućuju vlastite pacijente jedno drugome kada je to potrebno. To znači da će psiholog, ako testiranjem uoči da osoba ipak ima teži psihički problem koji se ne može tretirati samo psihoterapijom, preporučiti osobi pregled psihijatra koji će zatim dijagnostički procijeniti stanje osobe te odlučiti je li potrebna psihofarmakoterapija ili samo nastavak psihoterapije.

Mentalno zdravlje je kompleksno i opsežno područje u kojem je izrazito važna suradnja psihologa i psihijatara, a ponekad i ostalih profesija i specijalizacija, kao što su neurolozi, pedijatri i sl. U svakom slučaju, briga za mentalno zdravlje je važna isto kao i briga za fizičko zdravlje.

Ako osjećate neke psihičke probleme ili smetnje, potražite pomoć psihijatra ili psihologa koji će vam zasigurno znati na neki način pomoći ili vas barem usmjeriti stručnjaku koji će vam moći pomoći. Kao i fizičke bolesti, mnoge psihičke bolesti se mogu prevenirati ili se njihova progresija može zaustaviti pravovremenom intervencijom. Stoga, ne čekajte zadnji trenutak i potražite pomoć na vrijeme!