Prijedlozi su vrsta riječi koja označava odnos između bića, stvari i pojava. Prvi prijedlozi koje dijete usvaja su U i NA, u trećoj godini života. Za djecu s teškoćama jezičnog razumijevanja i/ili izražavanja, oni su zahtjevna vrsta riječi, te ih je potrebno postepeno usvajati kroz ciljane vježbe i svakodnevne situacije.

Prije nego što dijete može koristiti navedene prijedloge u govoru, potrebno je da ih razumije.

Za vježbanje navedenih prijedloga, za početak će vam trebati kutija i djetetova igračka, npr. kocka.

Sjednite nasuprot djeteta, te uklonite sve moguće ometajuće faktore. Potrebno je da dijete pozorno prati što radite.

Stavite kocku u kutiju. Zatim, naglašavajući ciljani prijedlog koji dijete usvaja, komentirajte položaj kocke „Kocka je U kutiji!“

Zatražite od djeteta, obraćajući mu se jednostavnim jezikom, da stavi kocku u kutiju. Ako je dijete ispravno izvršilo nalog, pohvalite ga. Ako je kocku stavilo na pogrešno mjesto, Vi kocku stavite na traženo mjesto, te, opet naglašavajući ciljani prijedlog, komentirajte gdje je kocka.

Zatim ponovno zatražite dijete neka stavi kocku U kutiju. Kada dijete uspješno stavlja predmet na traženo mjesto, vrijeme je da počnemo raditi na korištenju tog prijedloga u govoru. Svaki Vaš nalog, te djetetovu izvršenu aktivnost popratite pitanjem „Gdje je?“

Ovisno o tome na kojoj je razini govorna ekspresija djeteta, odnosno koliko riječi u rečenicu spaja, vi stimulirajte sljedeću razinu. Pa tako ako dijete u spontanom govoru spaja jednu riječ, Vi ga potičite na spajanje dvije riječi. Tako tražite od njega neka odgovoru „U kutiji.“ Vi djetetu budite govorni uzor, te opet naglašavajte traženi prijedlog. Ako dijete samo ne odgovori na traženo pitanje, pa tako npr. odgovori „kutiji“, umjesto „U kutiji“, Vi odgovorite nakon postavljenog pitanja, te neka dijete onda ponovi za Vama.

Ako dijete npr. spaja tri riječi u rečenici u spontanom govoru, vi ga potičite da spoji četiri, pa onda neka odgovori „Kocka je u kutiji.“

Uz logopedsku terapiju, važno je svakodnevno, kroz vježbu od 10-15 minuta, utvrđivati ciljani prijedlog.

Kada je dijete usvojilo prijedlog U, po jednakom principu radimo na usvajanju prijedloga NA. Kada je i prijedlog NA usvojen, radimo na njihovom međusobnom razlikovanju, što znači da ćemo djetetu naizmjence davati naloge da stavi kocku U, odnosno NA kutiju, te nakon svakog izvršenog naloga, popratiti ga pitanjem „Gdje je kocka?“

Uz navedeni primjer vježbe, važno je kroz svakodnevne situacije poticati dijete na usvajanje prijedloga, kako bi osvijestilo sebe u odnosu na prostor, međusobni odnos predmeta, orijentaciju na papiru, te prijedloge generaliziralo i počelo koristiti u svakodnevnom govoru. Tako djetetu možemo zadati da stavi ruke na glavu, da stavi kapu na glavu, da sjedne na stolicu, da ode u sobu/kuhinju/kupaonicu, da stavi igračku u torbu ili u džep, da stavi cipele u ormar i sl…

Sve navedeno potrebno je popratiti pitanjima, npr. „Gdje je kapa?“, te potaknuti dijete da pravilno koristi prijedlog, „Kapa je NA glavi!“, „Gdje sjediš?“, „Ja sjedim na stolici!“, što je ujedno vježba za korištenje osobne zamjenice JA, glagola u prvom licu, te korištenja duljih rečenica.

U konačnici, prijedloge je bitno vježbati i na papiru. Jedan od načina je da tražimo dijete da nam na sličicama pokaže npr. gdje je šalica U kutiji, odnosno gdje je šalica NA kutiji. Zatim, da nacrta npr. loptu na stolu, vodu u čaši, sunce na nebu, tatu u autu i sl., ovisno o djetetovim grafomotoričkim sposobnostima.