Najnovija studija znanstvenika i stručnjaka za sport i zdravstveni fitnes prof.dr.sc. Gorana Markovića i njegovih suradnika dala je odgovor na višegodišnje kontroverzno pitanje o učincima statičnog istezanja tijekom zagrijavanja na radnu sposobnost vježbača, što je primijetio i prenio ugledni američki časopis The New York Times.

Istraživanje provedeno na zagrebačkom Kineziološkom fakultetu rezultiralo je spoznajom kako statično istezanje, ukoliko predstavlja jedini oblik zagrijavanja prije treninga, značajno akutno (trenutno) smanjuje jakost, snagu i motoričku izvedbu vježbača, bez obzira na njegovu dob, spol ili razinu treniranosti.

Konkretno, nakon statičnog istezanja mišića (30 do 60 sekundi po mišićnoj grupi), njihova jakost opada za prosječno 5,5 %, snaga za oko 2 %, a maksimalna izvedba zadataka poput skokova i sprintova za oko 2 %.

Ti su akutni negativni učinci statičnog istezanja značajni za praksu jer, suprotno očekivanju, takav oblik zagrijavanja neće unaprijediti našu mišićnu funkciju, već će je privremeno smanjiti!

Konkretno, ako odmah nakon takvog oblika zagrijavanja pokušamo napraviti bilo koji oblik aktivnosti koji iziskuje manifestaciju eksplozivne ili maksimalne jakosti i snage, naši će rezultati biti slabiji nego prije „zagrijavanja“.

„Sad sa sigurnošću možemo reći kako statično istezanje nije preporučljivo kao glavni oblik zagrijavanja jer bi zagrijavanje trebalo povećati radnu sposobnost, a ne je smanjiti“, tvrdi prof. dr. sc. Marković i dodaje kako bi bolji izbor bilo dinamično istezanje kroz izvedbu svrsishodnih pokreta velikom amplitudom kao jedan segment zagrijavanja.

Zaključak je to spomenutog istraživanja, koje je objavljeno u priznatom međunarodnom znanstvenom časopisu Scandinavian Journal of Medicine and Science in Sports. To, međutim, ne znači da se statično istezanje ne može koristiti na kraju treninga ili, pak, u svrhu poboljšanja fleksibilnosti.

Znanstvenici Marković, Šimić i Šarabon analizirali su i sumirali rezultate više od stotinu prethodnih istraživanja koja su proučavala akutne učinke statičnog istezanja kao isključive metode zagrijavanja prije vježbanja te koristeći se sofisticiranim statističkim izračunima odredili koliko istezanje utječe na vježbačev učinak.

Unatoč općeprihvaćenom uvjerenju kako je prije svake tjelesne aktivnosti nužno istezanje u cilju postizanja labavijih, snažnijih i na ozljede otpornijih mišića, najnovija istraživanja to opovrgavaju.

Tako su znanstvenici potvrdili da takozvano statično istezanje može umanjiti sprinterske i skakačke sposobnosti, istovremeno ne smanjujući rizik od ozljeda.

Kako piše The New York Times, razlozi zbog kojih statično istezanje privremeno negativno utječe na radnu sposobnost i sportsku izvedbu nisu u potpunosti jasni, međutim, pretpostavlja se kako je riječ o smanjenju voljne aktivacije mišića te privremenom smanjenju krutosti tetiva, što može biti problem prije treninga.

Treba napomenuti kako se ovi zaključci odnose prije svega na one aktivnosti koje zahtijevaju snagu, brzinu i eksplozivnost; u kojoj mjeri se oni mogu primijeniti i na aktivnosti izdržljivosti, poput trčanja na duge pruge i biciklizma, trenutno nije u cijelosti poznato. No, preporuke prof. dr. sc. Markovića su da se i kod ovih oblika vježbanja zagrijavanje ne provodi na način da u njemu dominiraju vježbe statičnog istezanja.