Mnogi pokušavaju smršaviti, no prethodni pokušaji doveli su samo do djelomičnih rezultata, novih odustajanja i povratku starim navikama.

Svaki sljedeći put je teži. U početku postoji euforija zbog pronalaska nove metode, nove dijete, no onda slijedi isti scenarij nedovoljne motivacije, odustajanja, jake ovisnosti o hrani.

Želim li smršaviti?
Pitanje je koje trebate sebi postaviti:

“Što više volim, uživati u hrani ili biti mršava?”

Većini je važnije i draže uživanje u hrani. Biti mršava često nije prava motivacija. Potrebno je pronaći pravu motivaciju kod svake osobe individualno.

Ako nešto želite trebate znati zašto to želite, koju duboku potrebu u vama ta želja ispunjava. Npr. netko studira pravo da zadovolji svoju potrebu:

da bude važan i tražen,
da pomaže ljudima,
da se obogati,
da uči cijeli život,
da upozna zanimljive i važne ljude,
da se može baviti politikom.
Zašto želim smršaviti?
Netko želi smršaviti da zadovolji svoju potrebu:

da se svidi nekoj osobi suprotnog spola,
da povrati ljubav svog partnera,
da se može baviti omiljenim sportom,
da izbjegne osjećaj poniženosti zbog svog izgleda,
da se može pohvaliti svojim tijelom,
da zavoli svoje tijelo,
zato što već ima ugroženo zdravlje,
zato što se boji moždanog udara i invalidnosti,
jer se boji visokih masnoća, tlaka, dijabetesa,
zato što želi kupiti odjeću koju voli a koju sada ne može nositi,
zato što misli da će imati više samopouzdanja,
jer misli da tako može dobiti bolji posao,
jer misli da će biti priznatiji u društvu,
jer misli da će biti ozbiljnije shvaćen od ljudi,
zato što jer čeka da ispuni neke druge želje čim smršavi,
zato što ima bolove u koljenima i leđima,
zato što želi izgledati ljepše i mlađe,
zato što ne želi ostariti prije vremena.
To je samo jedan dio skrivenih želja koji se krije ispod želje za mršavljenjem. Još je tu pitanje jeste li sami odlučili skinuti kilograme ili vam je to propisano iz zdravstvenih razloga ili ste samo pod utjecajem medija i okoline.

Što vam mora biti jasno?
Zbog toga je u procesu mršavljenja, kao i kod svake druge promjene životnih navika potrebna jasnoća.

Mora vam biti jasno:

Što zapravo želite (smršaviti ili ozdraviti…).
Što želite više od toga ( biti gurman ili biti vitka – a moguće je oboje!).
Koju potrebu želite zadovoljiti kad ispunite tu želju (da zavedete muža ili da kupite novu odjeću…).
O čemu ste trenutno ovisni ( o šećeru, o kruhu, o grickalicama…).
Na koji način sebe sabotirate (prodajete dušu, djetinjasto odustajete, podsvjesno se sabotirate…).
Kako možete prevladati ovisnost (brzo, polagano, uz podršku, bez podrške…).
Koju ulogu ima vaša okolina u ostvarenju vašeg cilja (da li ste uopće svjesni uloge okoline).
Kako podrediti okolinu da radi za vas (to je najvažniji dio, a tu spada i dnevni sadržaj frižidera).
Na koji način ćete donijeti odluku (ovo je ključno, jer kada imate sve informacije iz svoje svijesti i podsvijesti, odluka može biti čvrsta a vi dosljedni).
Tko će biti uz vas u procesu promjene (morate imati osjećaj podrške, jer u ovom procesu prelazite tanku liniju “odrastanja”).
Stres podmeće nogu

Kada ste u stresu mijenja se kemija vašeg tijela.

Primarno sve započinje u glavi, točnije u hipotalamusu i hipofizi a očituje se na reakcijama tijela na kortizol. To je neuro – metabolička veza.

Živci su danas u medicini predmet neurologije no njihova uloga je dalekosežnija i uključena je u sve tjelesne procese. Često to zanemarujemo.

Kao što rekoh, neurologija mijenja kemiju tijela. Sve počinje s emocijama.

Emocije su polazišna točka gdje leži uzrok, dakle i rješenje. Centar za emocije je blizu hipotalamusa tako da emocije direktno utječu na hipotalamus.

Hipotalamus izlučuje hormone koji reguliraju izlučivanje svih ostalih hormona u tijelu.

Dakle, ono što nama preostaje jest da reguliramo svoje emocije kako bismo regulirali svoje hormone.

Hormonski poremećaji ne liječe se hormonima već promjenom životne rutine.

Stres dovodi do bolesti. Negativne emocije dovode do bolesti. Sve to dovodi do debljanja.

Neki će se udebljati samo oko struka, pa viđamo mršavice sa šlaufom (malim, ali ipak!) oko trbuha, a neki se udebljaju preko svih granica svoje konstitucije. I jedni i drugi su zdravstveno ugroženi.

Upravo je debljanje u struku najnepovoljnije i znak je stresnog debljanja zbog trajno povišenih vrijednosti kortizola koji se luči u stresu.

Trajno povišen kortizol dovodi do hormonskog disbalansa svih hormona, pa su pogođeni i gušterača, i štitnjača i jajnici.

Simptomi mogu varirati od povremenih glavobolja do hipotireoze. Disbalans obično započinje napadajima gladi neovisno o obrocima.

S vremenom, ako stres predugo traje dolazi do iscrpljivanja adrenalnih žlijezda i do ozbiljnog sindroma adrenalnog umora.

Sva ova stanja hormonske neravnoteže povezana su s debljanjem.

Studija provedena na University College London pokazala je da je index tjelesne mas (BMI) direktno povezan vrijednostima kortizola, tj. Sudionici s najvišim vrijednostima BMI-a imali su i najviše vrijednosti kortizola i najteže su gubili na težini.

Dakle, debljina je povezana sa stresom. To nije čudno, jer svaki organizam traži povremenu ugodu i nagradu. Ako je život prestresan, onda najlakšu i najbržu ugodu i nagradu možemo postići u hrani.

No, posljedice su dramatične i negativne. Tijelo se deblja, postaje bolesno, a psiha gubi na snazi i samopoštovanju.

Tako se ulazi u začarani krug.

Ako liječimo debljinu, moramo liječiti stres! U stresu se luči kortizol. Kortizol diže apetit da nabavi nove zalihe energije. Zato nastaje žudnja za hranom. Čista kemija. Nema veze s našom odlučnošću, motivacijom, mentalnom snagom.

Nikad nećete biti jači od kemije tijela. Želja za serotoninom i ugodom je uvijek jača od naše volje. Zato moramo imati strategiju da do toga uopće ne dođe.

Kada ste u stresu, tijelo je u određenoj “vibraciji”. Slično privlači slično, pa prema tome u stanju stresa žudimo za stresnom hranom ili stresnim radnjama (npr. pušenje).

Sa stresnim jedenjem vrlo brzo dobivate na kilaži.

Koliki vam je opseg struka (oko pupka)?
Kortizol čuva energiju za nove stresne situacije nakupljajući masnoće u području trbuha.

Nakupljanje masti na trbuhu najbolji je pokazatelj stresa i najbolji je pokazatelj zdravstvenih rizika.

Zdravstveni rizici se odnose na:

povišene masnoće,
visoki tlak,
srčani infarkt,
moždani udar,
dijabetes,
kronični umor,
hormonske bolesti,
masnu jetru.
Opseg struka ne bi smio biti veći od 80 cm za žene i 94 cm za muškarce. Sve iznad toga ukazuje na povećani rizik od gore navedenih bolesti i potrebu za zdravim mršavljenjem.

Osim opsega struka važno je znati i BMI, indeks tjelesne mase koji se dobiva na temelju informacija o tjelesnoj težini i visini.

Ako BMI vrijednost pridružimo vrijednostima triglicerida, zatim vrijednostima enzima GGT, te opsegu ručnog zgloba, dobit ćemo vrijednosti indeksa masne jetre koja je odličan pokazatelj stanja jetre te mogućnošću njene regeneracije.

A jetra (30-40% odraslih ima masnu jetru) je opet direktno povezana sa zdravstvenim rizicima.

Oni koji imaju visok BMI, tj. imaju povišenu tjelesnu težinu a nemaju masnu jetru nisu u riziku da dobiju dijabetes tipa 2.

No, oni koji uz pretilost imaju i masnu jetru (NAFLD) imaju visoki rizik da dobiju dijabetes tipa 2 ili da obole od kardiovaskularnih bolesti koje rezultiraju s moždanim udarom ili srčanim infarktom.

Dijabetes tip 2 je autoimuna bolest i ako dobijete dijabetes tipa 2 (vrlo često je nedijagnosticiran) onda imate velike šanse i da se istovremeno pojave i drugi autoimuni poremećaji (npr. Hashimoto).

Hashimoto često dolazi nakon što već imate i masnu jetru i poremećaj metabolizma glukoze (preddijabetes).

Zato je dobro znati vrijednosti HbA1c koji pokazuje vrijednosti glukoze u krvi u posljednja 3 mjeseca.

Inzulinska rezistencija je još jedna mjera koja ukazuje na biokemiju debljanja.

Zato, ako liječite masnu jetru, liječite istovremeno sve.

Priprema za promjene
Započnite s promjenama odmah, jedna dvije promjene tek toliko da osjetite vjetar u leđa:

Jedite isključivo meso, ribu, povrće, voće (ništa izvan toga).
Imajte uvijek uz sebe bocu vode, nemojte nikad biti žedni.