Nutricionizam

Malina

Malina (lat. Rubus idaeus) je zeljasta biljka iz porodice ruža. Vjeruje se da je malina podrijetlom iz Južne Azije i da je toliko stara da su je jeli i špiljski ljudi.

Tijekom mnogih vjekova cijenjena je kao ljekovita biljka.Stari Grci pripisivali su joj moć poticanja plodnosti, u koju su svrhu više koristili njene listove nego plodove. Međutim, očaravajući okus ploda maline najzaslužniji je za njen današnji status vrhunski popularnog voća.

Sastav i ljekovitost maline

Malina je bogata antioksidansima. 100 grama plodova maline daje 44 posto dnevne preporučene količine vitamina C. Sadrži i resveratrol, koji usporava starenje, te visok udio elagične kiseline, koja djeluje antikancerogeno.

U njenom sastavu su i vlakna, folna kiselina, vitamin K, vitamin E5, mangan, magnezij, bakar, kalij i omega 3 masne kiseline.Redovna konzumacija uljepšava ten, jača kosu, poboljšava zdravlje probavnog i kardiovaskularnog sustava, osnažuje imunitet i štiti od upala.

Malina smanjuje djelovanje slobodnih radikala te štiti od raka debelog crijeva, dojke, maternice, jednjaka i prostate. Fitonutrijenti u malini sprečavaju širenje stanica raka te ih potiču na apoptozu, odnosno samouništenje.

Konzumacijom malina tijelu osiguravamo energiju, pravilno funkcioniranje živčanog sustava i održavanje zdravog tkiva, na prvom mjestu krvnih žila. Korisna je za krvnu sliku, poboljšanje apetita kod djece, suzbijanje mučnine i povraćanja. Narodna medicina sok od maline preporučuje za liječenje bolesti želuca i crijeva, jer učinkovito pročišćava sustav za probavu. Isto tako može biti koristan za tretiranje urinarnih infekcija. Kaže se da malina rashlađuje, pa sok od maline treba upotrebljavati i protiv groznice.

Tagovi:istaknuto malina voće

Sljedeća vijest

Narandža

Nastavi čitati

Komentari

Povrće

Kupus

Kupus je prastara kultura, potekla od divlje, samonikle biljke koja raste na kamenitim obalama priobalja Europe – od Sredozemnog mora, na jugu, do Irske, na sjeveru.

Višestoljetnom selekcijom od samonikle biljke nastao je današnji kupus – u devet varijeteta.

Kupus ili zelje je omiljeno jelo na našim stolovima.

No, znate li da je on i vrlo djelotvoran, a jeftin lijek za mnoge tegobe?

Sto grama sirovog kupusa sadrži čak 42 mg vitamina C. Društvo mu prave vitamin A i folna kiselina te minerali magnezij, željezo, fosfor, kalcij, kalij i natrij.

Postoje mnoge vrste kupusa, a najpoznatije su bijeli i crveni te savojski kupus, kojeg kod nas pogrešno nazivaju keljem.

Za najdjelotvornijeg slovi crveni, koji je i do sedam puta ljekovitiji od bijelog, a njegova boja ukazuje na prisutnost ljekovitih spojeva antocijanina.

Kupus – jeftin lijek za mnoge tegobe

Najbolje je kupus jesti sirov ili kratko kuhan. U svrhu liječenja, koristite nešpricani domaći ili ekološki uzgojeni kupus.

Sirovi kupus, ako se često jede, pomaže kod slabokrvnosti, nesanice, depresije i anksioznosti.

Kuhani kupus je odlično sredstvo za proljetnu detoksikaciju te jedno od najboljih sredstava protiv živčane napetosti, tjeskobe, slabosti i slabe koncentracije.

Kupus obiluje antikancerogenim spojem sinigrinom, koji posjeduje jedinstvena svojstva protiv raka prostate, crijeva i mjehura.

Izvrsno je i protuupalno sredstvo, pa pomaže kod upalnih bolesti poput artritisa i reume.

Kod plućnih bolesti djelotvoran je sok od kupusa pomiješan s medom.

On čisti dišne puteve, pomaže kod astme i bronhitisa.

Kod bolesti grla preporučljivo je grgljati sok od kupusa.

Ljekovito djelovanje kupusa: