Intolerancija na hranu ili nealergijska preosjetljivost na hranu je zakašnjela patološka reakcija na hranu, piće i aditive u hrani. Uzrokuje niz simptoma u jednom ili više organa i organskih sustava, a nastaje uslijed nedostatka specifičnih kemijskih tvari ili enzima potrebnih za probavu hrane, ali i zbog patološke reakcije na neke uobičajeno prisutne tvari u hrani. U praksi često dolazi do zabune u dijagnostici alergije i intolerancije na hranu. Prava alergija na hranu karakterizirana je prisutnošću IgE antitijela, a sve ostale hipersenzibilizacije ili negativne farmakološke reakcije na hranu mogu se smatrati intolerancijom.

Australski su znanstvenici 1978. godine po prvi put u studiju uključili pacijente kojima je iz prehrane isključena jedna ili više vrsta namirnica. Tada je postavljen temelj za borbu protiv prirodnih i umjetno dodanih sastojaka hrane, koji su prepoznati kao mogući uzročnici određenih simptoma i bolesti. Europska akademija za alergologiju i kliničku imunologiju 1995. godine preporučuje podjelu baziranu na patogenetskom mehanizmu. Od tada se sve netoksične reakcije na hranu dijele na alergije (imunološki mehanizam) i intoleranciju (bez imunoloških implikacija). Komisija za reviziju nazivlja Svjetske alergološke organizacije 2003. izdaje novu nomenklaturu koja je usvojena na svjetskoj razini. Intolerancija na hranu se opisuje kao „nealergijska preosjetljivost“ na hranu, a u 10. reviziji Međunarodne klasifikacije bolesti iz 2007. godine se nalazi pod šifrom K90.4.

Farmakološki, metabolički i toksični odgovor na hranu

Nealergijska hipersenzibilizacija na hranu je medicinski naziv za intoleranciju na hranu, a prije se nazivala pseudoalergijska reakcija. Ovakva zakašnjela reakcija organizma ne bi se trebala zamijeniti s imunim odgovorom koji se pojavljuje kod „klasične“ alergije na hranu.

Alergija na hranu je imunološka preosjetljivost koja se najčešće pojavljuje kao odgovor na proteine mlijeka, jaja, morskih plodova, školjki, soje, orašastih plodova, pšenice i kikirikija. Prave alergije su povezane sa stvaranjem „brzih“ IgE antitijela.Nealergijska preosjetljivost (hipersenzibilizacija) na hranu je abnormalan fiziološki odgovor na hranu. Vrlo je teško otkriti koja hrana uzrokuje pojavu intolerancije jer u njoj sudjeluju „spora“ IgG antitijela. Krivac (hrana) i egzekutor (IgG antitijela) ne pojavljuju se u isto vrijeme.
Intolerancija na hranu može uključivati farmakološki, metabolički i toksični odgovor na hranu ili komponente hrane:
– Metaboličke reakcije na hranu uzrokovane su urođenom ili stečenom greškom u metabolizmu hranjivih tvari, kao što su diabetes melitus, deficit laktaze, fenilketonurija i favizam.

– Farmakološke reakcije su općenito uzrokovane kemijskim tvarima niske molekulatne težine, bilo da se radi o prirodnim sastojcima hrane (saliciliati, amini…) ili umjetno dodanim tvarima (konzervansi, boje, emulgatori, poboljšivači okusa…). Ove tvari uzrokuju biokemijske nuspojave slične onima koje uzrokuju lijekovi.
– Toksine u hranu oslobađaju bakterije ili su posljedica kontaminacije.

Eliminacijske dijete su korisna pomoć u dijagnozi alergija na hranu i farmakološki uzrokovane intolerancije, dok se metabolička intolerancija sigurno dokazuje jedino testom intolerancije na hranu.
Simptomi: svrbež kože, psorijaza, astma, sindrom iritabilnog crijeva, glavobolje, tjeskoge, depresije, hiperaktivnost kod djece, artritis…
Hipersenzibilizacija na hranu koja nije posredovana IgE antitijelima (intolerancija na hranu) je kronične naravi sa zamaskiranim simptomima te je teže dijagnosticirati od alergije. Simptomi intolerancije značajno variraju od osobe do osobe, a često nas navedu na krivi trag. IgE antitijela kod alergije stvaraju jasnu i burnu sliku koja svjedoči o uzroku i posljedici, dok se kod intolerancije simptomi javljaju par sati do dva dana nakon uzimanja hrane ili pića.

Simptomi intolerancije na hranu:
· Koža (osip, svrbež, urtikarija, angioedem, dermatitis, ekcem, psorijaza, akne)
· Respiratorni sustav (otok nosne sluznice, rinitis, sinusitis, nadražaj ždrijela, astma, suhi kašalj)
· Probavni sustav (grčevi u trbuhu, vrijedovi u usnoj šupljini, mučnina, vjetrovi, proljev, zatvor i sindrom iritabilnog crijeva)
· Neurološki (glavobolja, migrena, vrtoglavica, omaglica)
· Psihološki (gubitak motivacije, tjeskoba, letargija, depresija, umor, hiperaktivnost kod djece)
· Drugi (artritis, fibromijalgija, otečeni zglobovi, pretilost)

Reakcije na kemijske komponente hrane su češće nego prava alergija na hranu. U većem broju slučajeva su uzrokovane različitim organskim tvarima koje su prirodni sastojak hrane, kako životinjskog, tako i biljnog porijekla, a rjeđe aditivima, konzervansima, bojama… I prirodni i umjetni sastojci hrane uzeti u dovoljnim količinama mogu uzrokovati štetne reakcije kod osjetljivih ljudi, a stupanj reakcije varira od čovjeka do čovjeka.
Intolerancija se javlja podjednako kod osoba kojima obiteljska anamneza bilježi ili ne bilježi alergijske reakcija. Simptomi se mogu javiti u bilo kojoj dobnoj skupini, sporo ili brzo. Okidač može biti virusna infekcija, bolest ili utjecaj zagađenog okoliša. Češće se javlja kod žena, vjerojatno zbog toga jer brojne tvari iz hrane oponašaju hormone karakteristične ženama.
Zanimljivi su rezultati studija u kojima se analizirala krv uzeta iz pupčane vrpce koji ukazuju da aktivacija i daljni razvoj tolerancije/intolerancije datiraju još iz prenatalnog doba. Još u maternici suočeni smo s opasnosti za razvoj osjetljivosti na hranu, a taj trend se nastavlja i tijekom ranog djetinjstva dok imuni sustav i probavna cijev još uvijek sazrijevaju.
Najvažniji uzrok je enzimski defekt u probavnom sustavu
Najvažniji uzrok intolerancije na hranu je enzimski defekt u probavnom sustavu, ali može biti i rezultat farmakološkog efekta vazoaktivnih amina prisutnih u hrani (npr.histamin). Najpoznatija intolerancija na ugljikohidrate, nepodnošljivost laktoze, rezultat je nedovoljne proizvodne enzima laktaze. Uslijed nedostatka laktaze nije moguće probaviti laktozu u mlijeku, ali ni u drugim mliječnim proizvodima. Celijakija (intolerancija glutena) rezultira oštećenjem resica tankog crijeva, te smanjenom sposobnosti apsorpcije vode i hrane.
Najrasprostranjeniji prirodni sastojak hrane koji je sposoban izazvati reakcije je salicilat, iako su i tartrazin i benzoična kiselina vrlo česti okidači. Benzoati i salicilati se nalaze u različitim vrstama hrane, uključujući voće, sokove, povrće, začine, ljekovito bilje, čaj, orašaste plodove, vino i kavu.
Hrana koja sadrži salicilate uključuje jabuku, agrume, jagode, rajčice i vino, dok su reakcije na čokoladu, sir, banane, avokado, ali i na vino i rajčice, vjerojatno povezane s aminima.