Išijas, također poznat i kao radikulopatija, nije dijagnoza, to je samo izraz koji opisuje simptome kao što su bol u nozi, utrnulost, mravinjanje te slabost koja se širi iz donjeg dijela leđa u nogu duž išijatičnog živca. Najčešći uzroci su diskus hernija, stenoza ili suženje spinalnog otvora, degenerativne bolesti kralježnice, spondilolisteza, sindrom piriformisa ili disfunkcija sakroilijakalnog zgloba

Različite dužine trajanja
Prema duljini, išijas može biti akutni (traje manje od 6 sedmica), subakutni (6-12 sedmica) te kronični (dulji od 12 tjedana). “Akutni išijas liječi se mirovanjem prva dva do tri dana od pojave prvih simptoma, odnosno bolova te uzimanjem lijekova protiv bolova i upale. Također se preporučuje zauzeti položaj koji smanjuje bol i izbjegavati sjedenje. Ako se simptomi ne smanjuju, svakako potraži stručnu pomoć. Nakon detaljnog pregleda stručnjaka treba vježbati, najčešće duboke stabilizatore trupa i provodite redovitu fizikalnu terapiju”, govori fizioterapeutkinja Maja Cesarec iz ABARGO centra za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Dodaje da s oblozima treba pažljivo jer ljudi sami ne mogu prepoznati uzrok išijasa.

Oprezno s oblozima
“Radi li se o upali, a staviš li si topli oblog, to će samo pogoršati stanje i pojačati upalu. Ako se pak radi o mišićnom spazmu i na bolno mjesto se stavi hladni oblog, mišić će se dodatno stisnuti i pogoršati simptome”, objašnjava fizioterapeutkinja Cesarec. Isto tako, ako imaš bolove, naglašava Cesarec, obrati se ili svojem liječniku ili otiđi na hitnu. Pacijenti često koriste komplementarne metode liječenja kao što su akupunktura ili kiropraktika kako bi si trenutno olakšali i smanjili bol. Međutim, to ne rješava uzrok problema zbog kojeg je išijas nastao, nego rješava samo njegove simptome. Ako se te metode koriste zajedno s odgovarajućim tehnikama fizioterapije moguće je potpuno povlačenje simptoma i uzroka nastanka išijasa.

Ne treba leći u krevet
“Uz standardnu terapiju lijekovima protiv bolova i izbjegavanje naprezanja, većina križobolja prolazi sama. Ako nakon sedam do deset dana ne dođe do spontanog smirenja bola, uzroci su možda promjene u funkciji kralježnice koje se otkrivaju daljnjim pretragama”. Osim što ne treba zaleći u krevet kad te uhvate leđa, treba svaki dan održavati tonus mišića kako bi se održala gibljivost malih zglobova. Potrebno je i paziti na težinu jer svaki dodatni kilogram dodatno opterećuje kralježnicu i dovodi do promjene težišnice tijela koja se pomiče prema naprijed. Tako se balans kralježnice mijenja, a mišićni stabilizatori naprežu.

“Izrazito je važno znati da su glavni stabilizatori trupa mišići trbuha, ali i mišići donjeg dijela leđa te mišići stražnjice. Kad se želi ojačati stabilizatore, treba raditi na svakoj od tih grupa istodobno, jer njihovo zajedničko djelovanje vodi ka bezbolnoj kralježnici”. Iako postoji mnogo fizikalno medicinskih postupaka koji mogu ublažiti tegobe u bolnoj fazi i dovesti do bržeg oporavka kod oslabljene mišićne funkcije, pojave trnaca ili gubitka osjeta, ni jedna ne može zamijeniti samostalni angažman na poboljšanju performansi vlastitog lokomotornog aparata.

Ključni su trbušni i leđni mišići
“Nažalost kod simptoma koji dugo opstaju i pojačavaju se unatoč analgeticima i terapiji, konzervativno liječenje neće riješiti problem te je možda potrebna operacija, ali za to je najbolje prvo kontaktirati svog liječnika”. Zato se za prevenciju išijasa i bolova u donjem dijelu leđa preporučuju i vježbe za učvršćivanje donjih trbušnih i leđnih mišića, a potrebno ih je provoditi svakodnevno. Radiš li vježbe na podu ili prostirci, stavi zamotani ručnik ispod glave, odnosno potiljka, a ne ispod vrata. Leđa moraju biti čvrsto na podu, a u lumbalnom dijelu ne smiju “bježati” prema gore. U ABARGO centru primjenjuju se najnovije metode liječenja poput DNS metode (Dynamic Neuromuscular Stabilization). To je novi manualni pristup u fizioterapiji koji se temelji na principu razvojne motorike.

“U ljudskome mozgu zapisani su idealni obrasci pokreta koje koristimo od rođenja. Nažalost, tijekom odrastanja razvijamo i one ‘loše’ i ne tako idealne obrasce pokreta koje svakodnevno ponavljamo dok se ne pojave simptomi kao što su napetost, bol, disfunkcija. Zato DNS metodom pokušavamo pokrenuti idealne obrasce pokreta koji su zapisani u mozgu svakoga od nas kako bismo razbili te ‘loše’ obrasce i time aktivirali mišiće dubokog stabilizacijskog sustava”.