Tako je i u slučaju brzog prijenosa novoga koronavirusa, epidemije koja je krenula iz kineskog grada Wuhana. Podaci kažu da se Britanac Steve Walsh, koji je posjetio Singapur, dovodi u vezu s oboljenjem četiriju osoba u Velikoj Britaniji, pet u Francuskoj i vjerojatno jednom na Majorci, piše BBC.

Šta znači termin superkliconoša?
Riječ je o neodređenom terminu koji nema preciznu znanstvenu definiciju. Superkliconošom se smatra pacijent koji inficira znatno veći broj ljudi nego što je to uobičajeno.

Svaka osoba zaražena novim koronavirusom u prosjeku ga prenese na još dvoje do troje ljudi. No radi se samo o prosječnom podatku, jer neki ljudi neće zaraziti druge, dok će drugi prenijeti infekciju daleko većem broju ljudi.

Superkliconoše i širenje zaraze
Širenje zaraze ponekad može biti masovno – i može imati golem utjecaj na epidemiju.

Godine 2015. samo jedan pacijent vrlo je brzo zarazio 82 ljudi virusom MERS-CoV – koronavirusom iz šire porodice aktualnog virusa.

Za vrijeme epidemije ebole u Zapadnoj Africi golema većina oboljelih (61 posto) infekciju je dobila od iznimno malog broja pacijenata (tri posto).

“Nakon samo jednog pokopa u lipnju 2014. godine evidentirano je više od stotinu novih lanaca prijenosa virusa”, kazala je dr. Nathalie MacDermott s londonskoga King's Collegea.

Zašto su neke osobe veći prijenosnici virusa od ostalih?
Neki su jednostavno došli u kontakt s puno više ljudi, bilo zbog prirode posla ili mjesta u kojemu žive, a to znači da su mogli zaraziti veći broj ljudi bez obzira na to imaju li i sami simptome.

“Virusi se vrlo brzo šire među djecom i zato je zatvaranje škola dobar potez”, kaže dr. John Edmunds s londonskog Fakulteta za higijenu i tropsku medicinu.

“Primjerice, u širenju HIV-a veliku su ulogu imali komercijalni seksualni radnici”, podsjeća prof. Mark Woolhouse sa Sveučilišta u Edinburghu.

Ostali su superkliconoše koji jednostavno ‘oslobađaju’ velike količine virusa (ili druge infekcije) iz organizma, pa svi oni koji dođu s njima u kontakt imaju veće izglede da se i sami zaraze. Bolnice u kojima su se liječili oboljeli od akutnoga respiratornog sindroma, Sarsa, postale su središtima brzog širenja zaraze jer su najbolesniji pacijenti ujedno i najzarazniji, a oni su bili u kontaktu s velikim brojem zdravstvenih radnika.

Na koji način superkliconoše utječu na širenje zaraze?
“Oni imaju veliku ulogu na početku svake epidemije kada se virus nastoji proširiti”, pojasnio je dr. Edmund. Nove infekcije, među kojima je i koronavirus, stižu nam većinom od životinja. Ponekad postoji mogućnost da, nakon što virus prijeđe na prvog pacijenta bolest nestane i prije nego što se uspije proširiti dalje.

No ako virus brzo nađe put do superkliconoše, on će pridonijeti širenju zaraze. Ista pravila vrijede i kad se virus prenosi po drugim državama.

“Ako postoji nekoliko superkliconoša na maloj udaljenosti, velik je problem obuzdati infekciju”, kaže doktor MacDermott.

Kako zaustaviti širenje koronavirusa ako postoje superkliconoše?
Brzo širenje novog koronavirusa ne iznenađuje i ne mijenja značajno način na koji se borimo protiv bolesti, pojasnio je prof. Woolhouse.

Zasad se u potpunosti oslanjamo na brzo identificiranje zaraženih, kao i svih osoba s kojima su bili u kontaktu. “Važno je istaknuti da ne možemo dopustiti previše pogrešaka i da nam ne smije promaknuti superkliconoša.”

Treba li kriviti superkliconošu?
U povijesti su se superkliconoše nerijetko pokušavali demonizirati.

“Tifusarka Mary”, irska kuharica Mary Mallon (1869. – 1938.), nesvjesno je prenosila tifus sve dok i sama nije dobila simptome. Zbog toga je više desetljeća provela u prisilnoj karanteni. Radilo se o asimptomatskom prijenosu zaraze – kada određena osoba ne boluje od bolesti, ali njezine uzročnike prenosi na druge.

U svakom slučaju treba istaknuti da pacijent nije kriv, kaže MacDermott.

“Moramo vrlo pažljivo birati riječi. Ti ljudi nisu učinili ništa loše jer riječ je o zarazi koju su jednostavno ‘pokupili’. Vjerojatno su i sami vrlo uplašeni i potrebni su im ljubav i pažnja.”