U slavnom filmskom serijalu Jurski park dinosaure ožive tako što ih rekonstruiraju iz njihove krvi sačuvane unutar jednog komarca, koji je pak bio 100 milijuna godina zarobljen u kapi jantara. Nedavno su znanstvenici zaista u jantaru pronašli ne komarca, nego krpelja koji ne samo da je dinosaure bockao, nego se njihovom krvlju hranio danima – evo nam filmske priče za našu djecu koju želimo zaštititi od uboda današnjih krpelja. Krpelji su opasni ponajprije zato što su podmukli, naime njihov ubod ne osjećamo, a dok sišu našu krv mogu nam prenijeti uzročnike nekoliko opasnih bolesti.

Premda i djeci i odraslima tako izgledaju, krpelji nisu kukci, nego nametnički člankonošci, rođaci im dakle nisu komarci, nego pauci i škorpioni. Imaju mala i kratka rilca sa štipaljkama pomoću kojih buše kožu domaćina (čovjeka ili životinja – sisavaca, ptica i gmazova) kako bi došli do njihove krvi, koju polako sišu. Možete ih zamisliti kao „minijaturne vampire“, ili kao „čudnovate križance komarca i škorpiona“. Premda krv svoje žrtve mogu usisavati i danima, žrtva to ne osjeća. Ti lukavci, naime, izlučuju anestetik, pa njihov ubod ne izaziva osjećaj bola i ne javlja se brzo vidljiva oteklina. Pored toga, izlučuju i bjelančevine koje na imunosni sustav domaćina djeluju tako da on uopće ne prepoznaje opasnost. Je li nekog ugrizao zaraženi krpelj (sto je srećom relativno rijetko) zaključiti se zapravo može samo po pojavi znakova na koži i simptoma prenesene bolesti. Lijepe i preporučljive aktivnosti kao što su boravci u prirodi, šetnje šumom i hodanje po travi prati zbog svega toga i sjena opasnosti, “idila u prirodi” dolazi s određenim rizikom.

Srećom, opasnost od krpelja nije stalna, za njihovu aktivnost neophodni su povoljna temperatura i vlažnost, zbog čega imaju naglašenu sezonsku aktivnost. Najbrojniji su u proljeće i rano ljeto, a može ih se naći i u ranu jesen, ovisno o klimatskim okolišnim uvjetima. Budući da smo već duboko zašli u ljeto, dobra je vijest da krpeljima ne odgovaraju prevrući klimatski uvjeti.

Krpelji žive na listovima i granama grmova, niskog raslinja do visine od jednog metra, u šikarama, pretežno u prizemnom sloju šuma. Tu čekaju dok se ne prikrpe za “žrtvu” ili dok na nju ne padnu, primjerice s grane. Dakle, ne skaču i ne lete.

Ukoliko se nalazite u područjima u kojima je umjereno toplo, ima dosta vlage i bujne vegetacije, dakle prvenstveno u kontinentalnim područjima naše zemlje, najbolje što možete učiniti jest prevenirati dodir s krpeljima. Preporučene osobne mjere zaštite za sve osobe različitih dobnih skupina i spola pa tako i za trudnice koje navodi Služba za epidemiologiju zaraznih bolesti su sljedeće:

Obucite prikladnu odjeću i obuću za boravak u prirodi (dugi rukavi, nogavice uvučene u čarape, zatvorene cipele).

Izbjegavajte odjeću tamnih boja (na kojoj se krpelj teže uočava) i materijale poput vune i flanela, jer se na njih krpelji lakše zakvače.
Hodajte obilježenim stazama.
Izbjegavajte provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu i odlaganje odjevnih predmeta na grmlje i tlo.
Primijenite repelente (za odbijanje krpelja) na gole i izloženije dijelove tijela te eventualno na odjeću (koristite ih prema uputi proizvođača – provjerite uputstva o proizvodu!).
Nakon povratka iz prirode presvucite odjeću i pažljivo pregledajte cijelo tijelo (uz pomoć ogledala ili druge osobe radi pregleda neuočljivih dijelova tijela). Za to obično ima dovoljno vremena jer krpelj, nakon što dospije na domaćina, dosta dugo (nekoliko sati) ‘šeta’ tražeći pogodno mjesto za ugriz.
Provjerite imate li na koži ili odjeći krpelja kako biste ga što prije odstranili, a posebno pretražite dijelove tijela s nježnijom kožom (iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, područje iza koljena, pupak…).
Kod djece se krpelj često nađe na glavi – zato što je dijete nisko i više se igra u travi nego odrasli, pa lakše može ‘pokupiti’ krpelja glavom odnosno gornjim dijelom tijela.
Otuširajte se po povratku iz prirode.

Ako uočite krpelja na koži važno ga je ukloniti što prije – rizik od infekcije je veći što je krpelj duže pričvršćen. Lakše ga je odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda.

Svakako se prije vađenja krpelja, javite svom pedijatru.

Operite ruke, pincetu prebrišite antiseptikom i krpelja odmah izvadite pincetom (sami ili netko od vaših ukućana zahvaćajući ga što bliže glavici, uz kožu i laganim ga povlačenjem izvucite iz kože, a na kožu primijenite antiseptik).

Krpelja nemojte ničim premazivati (alkoholom, kremom, uljem, lakom za nokte, petrolejem ni sl.) niti ‘paliti’ plamenom, ne povlačite ga naglo, ne stišćite niti gnječite, jer se on zbog toga grči i pojačano izlučuje veće količine sekreta i, ako je krpelj zaražen, uzročnika bolesti u ljudsko tijelo, pa se tako lakše prenese zaraza.

Ako se nakon ugriza krpelja u roku od četiri tjedna (najčešće kroz 7 dana) pojavi osip (crvenilo kože prstenastog do ovalnog oblika koje blijedi u sredini, erithemamigrans) i/ili povišena temperatura i zimica, obavezno se javite liječniku. Pojava osipa i/ili temperature i zimice najvjerojatnije je odraz bakterijske infekcije bakterijom (borreliaburgdorferi) koja se uspješno liječi antibiotikom.“