Kukuruz

Kukuruz je prema prinosima najzastupljenija žitarica u svijetu. Potječe iz Srednje Amerike, a pretpostavlja se da je prve sjemenke u Europu donio još sa svoga prvog putovanja Kristofor Kolumbo.

Kukuruz se najviše koristi u prehrani stoke te kao sirovina u prehrambenoj, kemijskoj i tekstilnoj industriji. Od kukuruznog škroba se proizvodi bioetanol, odnosno etanol dobiven iz biomase koji se koristi kao biogorivo. Neke vrste alkoholnih pića se također dobivaju od kukuruza (npr. bourbon, koji je jedna vrsta whiskeya). Grožđani šećer ili dekstroza (kao trenutni izvor energije) dobiva se prvenstveno iz škroba kukuruza ili krumpira, a ne od grožđa, kako mu ime kaže.

Iako pomalo zanemaren u ljudskoj prehrani, kukuruz je vrlo zdrava i hranjiva namirnica. Sadrži uglavnom škrob, dijetalna vlakna, ali i 10% bjelančevina, 5 – 6% masti te neke vrste šećera (saharoza, glukoza i amilodekstrin).

Energetska vrijednost sirovog kukuruza je 365 kcal u 100 g. Kuhanjem kukuruz upija dosta vode te je stoga energetska vrijednost 100 g kuhanog kukuruza tek oko 100 kcal. Kukuruz sadrži vitamine B skupine (najviše B6), provitamin A te vitamin E. Poput ostalih žitarica, i kukuruz se može pohvaliti svojim mineralnim sastavom – bogat je magnezijem, manganom, fosforom, selenom, cinkom, bakrom, željezom i kalijem. Masnoće u kukuruzu djelomično čine omega 3 i omega 6 kiseline.

U prosječnom kućanstvu kukuruz se najviše troši u obliku kukuruznih pahuljica ili kukuruzne krupice (palente). Ne treba zaboraviti niti na kokice, vrlo zdravu grickalicu (ukoliko nije presoljena i premasna). Što se tiče vrsta kukuruza, u prehrani najviše koristimo šećerac i kokičar.