Ako poznajete ljekovita svojstva bijelog luka – razumjećete 50 odsto narodne medicine” – ovako će vam dejstvo pomenute namirnice objasniti mnogobrojni travari, vidari, ali i ljekari. Mnogo ranije nego što se govorilo o upotrebi bijelog luka u kulinarstvu koristio se kao lijek. U savremenom dobu bijeli luk je jedna od najcjenjenijih biljaka prirodne medicine za aterosklerozu, to jest zakrčenje krvnih sudova i mnoge druge bolesti.

Mnogo je studija proučavalo ljekovitost njegovih sastojaka. Karakteristični miris i ljuti ukus duguje sumpornim jedinjenjima koja su najzaslužnija za njegovu ljekovitost. Najefikasniji je u borbi protiv bakterija i virusa, ali i protiv gljivica. To je prirodni antibiotik bez neželjenih propratnih dejstava.

Brojna istraživanja su potvrdila da antioksidanti iz bijelog luka pomažu tijelu da se izbori sa slobodnim radikalima koji oštećuju ćelije i mogu dovesti do raka i mnogih drugih oboljenja. Da jača imunitet i ubija bakterije prvi je dokazao još 1858. Luj Paster.

Sulfidi koje sadrži pomažu snižavanju visokog holesterola i ima pozitivan uticaj na krvne sudove i cirkulaciju, a time smanjuje i rizik od infarkta. Jedinjenja sumpora u ovoj biljci pomažu da se iz organizma odstrane različiti toksini, sprječavaju propadanje ćelija i podstiču rast novih.

Sastojak alicin pomaže u liječenju astme. Bogat je Be-vitaminima, ali i mineralima – kalijumom, kalcijumom, fosforom i selenom. Ljekovite materije iz bijelog luka šire krvne sudove u nogama, na očnom dnu i mozgu, tako što poboljšavaju prokrvljenost i ishranu ovih tkiva. Reguliše crevnu floru i tako pomaže da procesi razlaganja hrane protiču bez grčeva i naduvenosti, a pomaže i kod liječenja raznih upala crijeva, kandide i podstiče izlučivanje žuči.

Bijeli luk je danas nezamenljiv začin u svakoj kuhinji, ali može biti i počasni član svake kućne apoteke. Preporuka je da se pojede do četiri grama svežeg bijelog luka na dan, a osobe koje teško podnose ukus, a naročito miris, mogu uzimati preparate od bijelog luka, sa četiri do 10 miligrama u prahu ili tabletama.

U sezoni virusa i prehlada „sendvič” u čijoj je sredini sitno isječen bijeli luk čuvaće vas od virusa i prehlada. Dodavanjem dva-tri čena bilo kojoj salati, ali i crnom luku, paprici i renu, otvaraju se disajni puteve i razrjeđuje sluz u slučaju prehlada i virusnih infekcija.

Bijeli luk je ipak najbolje pojesti u sirovom stanju, kao dodatak u salati ili začin pripremljen za ribu i druge namirnice.

Djecu treba postepeno navikavati na ukus i miris bijelog luka, prvo im ga treba davati u malim količinama i dobro usitnjen. Veće količine bijelog luka kod djece mogu da izazovu proliv ili povraćanje, moguće su, mada rijetko, i alergije i neprijatan osjećaj pečenja u želucu.

Uzimanje bijelog luka se ne preporučuje kod teških oboljenja i tada treba konsultovati ljekara. Može da poremeti terapiju ljekovima koji se koriste da smanje šećer u krvi i antikoagulanse koji se daju protiv zgrušavanja krvi u slučaju tromboza ili poslije ugradnje vještačkih srčanih zalistaka.

Bijeli luk može da djeluje nadražajno na želudac kod osoba koje nisu naviknute da ga koriste često i u većim količinama. Može da utiče i na menstrualni ciklus i da izazove grčeve materice, pa se u toku trudnoće i dojenja preporučuje njegova upotreba samo kao začin.

Napitak od bijelog luka

Čen bijelog luka očistite i izdrobite, nasijecite dva paradajza i limun bez kore i sve zajedno izmiješajte u blenderu ili sokovniku.

Supa sa bijelim lukom

Četiri čena bijelog luka i glavicu crnog luka očistite i isjeckajte. Crni luk propržite na malo putera, dodajte bijeli luk i dinstajte još dva minuta. Dodajte sedam decilitara bujona, na manje kocke isječena dva krompira i svežu majčinu dušicu. Kad se krompir skuva ostavite da se supa prohladi, dodajte so i biber, a zatim sve sjedinite ručnim mikserom.