Aronija predstavlja moćno, potpuno prirodno oružje u prevenciji bolesti, ali i kad je bolest već prisutna… Najjača od svih vrsta je tzv. sibirska aronija koja se uzgaja u zagrljaju hladne klime i nedirnute prirode

Aronija se naziva i namirnica budućnosti jer ima izrazito veliku ljekovitu moć za ljudski organizam. Efikasno ga pročišćava od štetnih tvari i teških metala i zato je korisna preventiva protiv malignih oboljenja. Studije su pokazale da ima i antikancerogeno djelovanje jer u velikom postotku “ubija” maligne stanice tumora mozga, pluća, dojke, debelog crijeva i jetre. Kao izuzetan antioksidans, aronija sprječava stvaranje slobodnih radikala i “napad” na zdrave stanice u tijelu i krvnoj plazmi, usporavajući time proces starenja organizma i spriječavajući razvoj kroničnih bolesti.

Antioksidativni kapacitet aronije i njenog soka je mnogostruko veći nego, primjerice, borovnice i ostalih bobičastih plodova poznatih kao rasadnik antioksidansa. Ogromna količina tanina i flavonoida gdje glavnu ulogu ima antocijanin, aroniju čine najjačim poznatim antioksidansom današnjice. Sto grama zrelih plodova aronije sadrži 16 100 ORAC jedinica dok je dnevna doza potrebna za zaštitu tkiva od 3 000 do 5 000 ORAC jedinica.

Mnogobrojna istraživanja otkrila su da ova biljka tamih bobica poboljšava cirkulaciju krvi u krvnim žilama, a svakodnevnim korištenjem vrijednosti kolesterola i triglicerida se snižavaju te se tako štiti kardiovaskularni sustav. Ublažava migrene i glavobolje, učinkovito snižava krvni tlak, te blagotvorno djeluje na crijevnu sluznicu i želudac. Osim toga, aronija je poznata i po tome što podiže cjelokupni imunitet organizma, smanjuje upale, spriječava razvoj virusnih i bakterijskih infekcija urinarnog trakta, a omogućava i bolji rad žući i jetre.

Zreli plodovi i sok sadrže velike količine beta karotena i zeaksantina koji štite stanice od oštećenja, oči od nastanka sive mrene, a kožu od opasnih sunčevih zraka i melanoma. Regulira rad gušterače i razinu šećera u krvi, a samim time može biti korisna u liječenju dijabetesa i metaboličkog sindroma i svakako se preporučuje dijabetičarima. Koristi i kod nepravilnog rada štitne žlijezde, potiče zarastanje rana, usporava starenje kože sprečavajući nastanak bora i strija, a pomaže i kod upale i proširenih vena. Aronija stvara i snažnu zaštitu od pojave demencije i nastanka Alzheimerove bolesti…

Usto, prava je riznica biološki aktivnih spojeva. Ima ih preko 300. Od vitamina sadrži sve esencijalne nutrijente – C, A, E, B1, B2, B3, B5, B6, B9, a od minerala je bogata cinkom, željezom, kalijem, kalcijem, manganom, fosforom i jodom.

Konzumacija

Na našem tržištu nedavno su se pojavili mnogobrojni proizvodi od aronije koja se uzgaja u našim krajevima, poput soka i čaja, no bobice se, za djelotvoran učinak mogu konzumirati i svježe – i dovoljno ih je pojesti oko 200 do 300 grama dnevno. Kako bi je konzumirali preko cijele godine, aronija se može zamrznuti, osušiti, ukuhati kao marmelada, sok, sirup, kompot, vino, liker, rakija. Ipak, posebno se preporučuje hladno cijeđen sok koji je dovoljno piti jednom dnevno na tašte i to jednu rakijsku čašicu…

Podsjeća na borovnicu, ali…

Aronija su zapravo sitne, male, tamnoplave bobice u grozdovima koje izgledom jako podsjećaju na borovnicu. Rastu u obliku grma visine i do dva metra. Jestivi i ljekoviti dio biljke su bobice oporog okusa koje se nakon sazrijevanja na grmu mogu održati i dva mjeseca. Sazrijeva krajem kolovoza i u rujnu. Postoje tri vrste aronije – crna aronija (Aronia melanocarpa), tamnocrvena (Aronia arbutifolia), i ljubičasta (Aronia prunifolia) i pripadaju porodici ruža Rosacea. Nijedna nema prirodnih neprijatelja, odnosno nametnika, pa se ova biljka uopće ne prska i s pravom nosi naziv ekološki uzgojenog bobičastog voća…

Najbolje uspijeva…

Nakon otkrivanja ljekovite moći krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća počinje njen intenzivan uzgoj i danas se uzgaja širom Europe. Potječe iz istočnog dijela Sjeverne Amerike odnosno današnje Kanade, a američki Indijanci od davnina je poznaju kao vrijednu prehrambenu i ljekovitu biljku. Bobice aronije su sušili i mljeli i tako ih kombinirali s mesom i brašnom. Svježe plodove su najčešće koristili kod želučanih problema i proljeva, gripa i prehlada, a od listova aronije su radili čaj za cijeljenje rana. Najbolje uspjeva u hladnoj klimi gdje zime traju 5-6 mjeseci, a ljeta su blaga, s temperaturama koje ne prelaze 20 stupnjeva…

Što je to Sibirska aronija i u čemu je razlika?

Zahvaljujući tome što jako dobro podnosi zimu i mraz, te temperature do minus 47 stupnjeva C dospjela je i do Rusije i Sibira. Ekstremno niske temperature na njoj ne ostavljaju nikakve posljedice. Sibirska aronija ili lat. Aronia melanocarpa ima vrlo visok postotak polifenola, vitamina C, E i beta-karotena što je čini jednom od najjačih poznatih i ispitanih antioksidanasa.

Od svih je upravo Aronia melanocarpa najkvalitetnija. Poznatija je još i kao divlja sorta i obično po grozdu nosi samo 10 do 15 bobica, ali su one zato tri puta jače, to jest zdravije od kultiviranih, kalemljenih sorti. Mineralima bogato zemljište Rusije osigurava prirodno široku paletu minerala, bez dodatnih fertilizatora.

Ruski biolog Ivan Vladimirovich Michurin još je krajem 19. stoljeća istraživao i dokazao moć aronije. Suvremeni znanstvenici su se za nju zainteresirali tek 90-ih godina prošlog stoljeća pa je uslijedio niz novih studija provedenih u Norveškoj, Švedskoj, Finskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Kanadi, SAD-u i Rusiji. Zanimljivo je spomenuti i da su aroniju primjenjivali i nakon nesreće u Černobilu i to za smanjenje tegoba bolesnika izloženih zračenju…