Dosta ljudi živi s nekom bolesti bubrega, a da to ni ne zna, dok same simptome pripisuju nekim drugim stanjima. No također dio oboljelih nema gotovo nikakvih simptoma sve do kasnog stadija kada bubrezima počinje zatajivati funkcija.

Iz američke udruge National Kidney Foundation kažu da tek 10% ljudi zna da ima kroničnu bolest bubrega.

Funkcija bubrega

Bubrezi su parni organ, svaki s jedne strane kralježnice, ispod rebara prema leđima, veličine otprilike šake. Funkcija bubrega jest filtracija krvi od otpadnih produkata organizma te kontroliranje ravnoteže tekućina i elektrolita u organizmu. Sva krv u tijelu prođe više puta dnevno kroz bubrege. Prolaskom krvi kroz bubreg, otpad se uklanja, a sol, voda i minerali prilagođavaju se potrebama organizma. Takva filtrirana krv vraća se natrag u ostatak tijela, a otpad se pretvara u urin, skuplja u bubrežnoj čašici i slijeva u bubrežnu nakapnicu koja se nastavlja u mokraćovod.

Osnovna stanica bubrega naziva se nefron i svaki bubreg ima oko milijun nefrona. Moguće je imati samo 10% djelotvornog bubrega da bi se tek tad pojavili prvi simptomi.

Prvi simptomi bolesti bubrega

• umor, manjak energije, poteškoće s koncentracijom,
• problemi sa spavanjem,
• suha koža koja svrbi,
• potreba za češćim mokrenjem,
• krv u urinu,
• pjenušav urin,
• “vrećice” oko očiju,
• natečeni gležnjevi i stopala,
• slab apetit,
• grčevi u mišićima,
• hipertenzija koja se teško kontrolira.

Većina simptoma nije specifična i može biti znak brojnih drugih bolesti, ali s obzirom da su bubrezi visoko prilagodljivi i kompenziraju manjak svoje funkcije, dosta kasno se javi neki tipični simptomi koji onda već upućuju na nepopravljivu štetu.

Bolesti bubrega – uzroci

Nabrojane su neke od bolesti koje uzrokuju oštećenje bubrega:

• dijabetes tip 1 ili 2,
• visoki krvni tlak (hipertenzija),
• glomerulonefritis – upala bubrežnih glomerula (spletovi krvnih žila u kojima se odvija filtracija krvi),
• intersticijski nefritis – upala bubrežnih tubula (cjevčica) i okolnog tkiva,
• policistična bubrežna bolest,
• produljena opstrukcija mokraćnog trakta zbog npr. povećane prostate, bubrežnih kamenaca ili tumora,
• vezikoureteralni refluks – povrat urina natrag u bubreg,
• pijelonefritis – bakterijska infekcija bubrega.

Bolesti bubrega – komplikacije

Kronična bolest bubrega može utjecati na gotovo bilo koji dio organizma. Dovodi do:

• prekomjernog zadržavanja tekućine i potencijalno plućnog edema,
• porasta razine kalija u krvi što narušava srčanu funkciju,
• oslabljuje kosti i povećava rizik od loma,
• smanjuje imunitet te
• kao najgora komplikacija dovodi do nepovratnog oštećenja bubrega i prestanka rada bubrega te potrebe za dijalizom ili transplantacijom.

Život s jednim bubregom

Većina ljudi koji imaju jedan bubreg vode normalan svakodnevan život. Postoje osobe koje su rođene samo s jednim bubregom ili osobe koje imaju dva bubrega, ali samo jedan radi. Neki ljudi su donirali jedan bubreg za potrebe transplantacije dok je drugima jedan bubreg uklonjen kao metoda liječenja, npr. raka.

Život s jednim bubregom ne ograničava tu osobu u njihovom normalnom životu ako su inače zdravi. Postoji šansa malog gubitka funkcije tog jednog bubrega kasnije tijekom života (obično treba 25 ili više godina), ali i dalje taj bubreg uspijeva izvršiti svoju funkciju. Ponekad osobe s jednim bubregom imaju veću šansu za pojavu hipertenzije.

Većina ljudi s jednim zdravim bubregom ne treba slijediti neki poseban režim prehrane, osim ako nemaju transplantirani bubreg zbog bolesti ili zatajivanja bubrega kad bi mogle postoji određene restrikcije. O tome je najbolje razgovarati s vašim liječnikom, a općenita preporuka je voditi uravnoteženu prehranu sa smanjenim unosom soli.

Transplantirani bubreg može raditi dovoljno dobro da pokrije funkciju i drugog bubrega.

Osobe s jednim bubregom trebale bi provjeravati funkciju bubrega kod svog liječnika jednom godišnje, obično davanjem urina i krvi u laboratorij.

Preporučeno je izbjegavati sportove u kojima postoji puno fizičkog kontakta poput boksa, hokeja, nogometa, hrvanja. Ako se usprkos tomu želite baviti nekim sportom, potrebno je biti posebno oprezan i koristiti zaštitnu opremu, ali uvijek se najprije savjetovati s liječnikom.