Mnogo je izvora onečišćenja zraka, a ponajprije potječe od industrije, proizvodnje energije i poljoprivrede. Iako se onečišćenje zraka tijekom posljednjih desetljeća smanjilo, dugoročni je cilj Europske unije kvaliteta zraka koja nema negativan utjecaj na ljudsko zdravlje i okoliš. Iz tog je razloga bitno koristiti obnovljive izvore energije i sustave koji se mogu kombinirati s njima.

Najveće teškoće stvaraju štetne sitne čestice u zraku kao rezultat sagorjevanja raznih goriva. Mnoge su kancerogene za ljude te negativno utječu na kvalitetu zraka i tla. Velika količina dušika i kisele kiše utječu na biljke, a time posredno i na životinje i ljude.

Onečišćenje može utjecati i na kognitivne sposobnosti djece. Rezultati istraživanja pokazuju da je onečišćenje povezano s ograničenom uporabom vokabulara i smanjenjem kvocijenta inteligencije ispitane djece, te da čestice iz zraka negativno utječu na konstrukciju memorije.

Zrak koji udišemo

Čovjek prije svega mora disati. Čist zrak najvažniji je za naše zdravlje. Ako uključimo duhanski dim u opasnosti iz okoliša, on vjerojatno predstavlja najveći pojedinačni poznati u zraku stvoreni kemijski rizik za zdravlje, bilo u pogledu smrtnosti bilo u pogledu obolijevanja (rak pluća, druge bolesti pluća kao što su kronični bronhitis i emfizem, bolest srca i krvnih žila te ostalih dijelova tijela). U znatno manjoj mjeri ovaj je rizik prisutan kod nepušača pasivno izloženih duhanskom dimu, ali taj je rizik ipak značajan osobito za djecu koja žive s roditeljima pušačima.

Bez sumnje, deseci tisuća smrtnih slučajeva posljedica su akutnog zagađenja (npr. smoga u velikim gradovima). Danas neki ljudi, npr. astmatičari, osobito su pogođeni varijacijama razine onečišćenja u zraku velikih gradova. Još uvijek je nejasno u kojoj mjeri zagađenja u većini gradova koji ispunjavaju aktualne smjernice o kvaliteti zraka pridonose bolesti, odnosno jesu li smjernice za kvalitetu zraka dovoljno stroge da bi se zaštitili svi stanovnici toga grada.

Osobito zabrinjavaju učinci na zdravlje bolesnika od astme, bronhitisa i sličnih plućnih bolesti, a postoje čvrsti dokazi koji simptome tih bolesti povezuju s povećanjem koncentracije sumpornog dioksida, ozona i drugih zagađivača. Osim toga, postoje brojni dokazi koji upućuju na to da je zagađenje iz čestica na razini koja je do sada smatrana „sigurnom“ povezano s povećanim rizikom od oboljenja i smrtnosti od kardiopulmonalnih bolesti pogotovo kod osoba s drugim čimbenicima rizika (kao što su starost ili bolesti srca i pluća). Ova pitanja predmet su mnogih istraživanja u cijelom svijetu. Iako visoka izloženost radnika ispušnim plinovima na radnom mjestu, osobito dizelu i benzenu, povećava rizik od nekih vrsta raka, pouzdanih izravnih dokaza za veći rizik od raka u populaciji koja je u manjoj koncentraciji izložena ovim kancerogenima ne postoji.

Mnogi alergeni kao što su pelud trava, žitarica ili fekalni materijal iz kućne grinje mogu izazvati napade astme ili peludne groznice. Postoje dokazi da visoka izloženost tim alergenima rano u životu povećava rizik od astme kasnije u životu. Sve veći broj istraživanja ukazuje na to da u zraku kemijsko zagađenje može djelovati sinergistički s prirodnim alergenima i imati učinke na funkciju pluća pri koncentracijama nižim od onih kod kojih bi i alergeni i kemijski iritansi imali suprotan učinak, tj. ne bi djelovali štetno.

Hrana koju jedemo

Hrana naša svagdašnja, čini se, i nije više tako hranjiva i zdrava kao što bi trebala biti. Sve je više alergija na hranu i netolerancije hrane, ali i vrlo ozbiljnih bolesti koje se povezuju s hranom. S obzirom na to da su naslijeđene sklonosti netoleranciji neke vrste hrane u pojedinim obiteljima dobro poznate i rijetke, s pravom možemo reći da ih se većina javlja nevezano za tu sklonost. Dakle, u pitanju je nešto što je dodano hrani i što tamo ne bi trebalo biti. Različiti pesticidi, hormoni i aditivi sigurno su razlog tome, a vjerojatno i genetski modificirana hrana.

Osobito su opasni pesticidi kojih ima doslovno u svemu i čije djelovanje ne prestaje čak ni onda kada se povuku iz uporabe. Da su pesticidi kuga 21. stoljeća, govori i riječ „pesticid“ sama po sebi: pestis = kuga, cedere = ubiti. Slobodno tumačenje riječi pesticid kao sredstva koje ubija kao kuga, a ne sredstva koje ubija kugu, ne čini se previše pogrešno. Lista registriranih pesticida toliko je velika da je iluzorno i pokušavati naučiti sve o svakom od njih. Jedino što odmah upada u oči jest da svaki od njih ima negativan utjecaj na zdravlje ljudi i životinja. Djelovanje pesticida na ljudsko zdravlje ovisi o tipu pesticida. Neki utječu na živčani sustav, neki na kožu i oči, treći na hormone i cijeli endokrini sustav itd. Dokazano je da se pesticidi i njihovi metaboliti uzročno mogu povezati s nastankom različitih karcinoma, osobito tumora mozga, Parkinsonovom i Alzheimerovom bolesti, autizmom, abnormalnostima spermatozoida i tko zna čega još sve ne. Iako se najčešće povezuju s hranom biljnog podrijetla, s obzirom na to da se u biljkama dugo zadržavaju zbog svoje postojanosti i duge razgradnje, mogu se naći i u hrani podrijetla od životinja koje su konzumirale takvu biljnu hranu.

Voda je (kakav?) izvor života

Puno više nego hranu svaki organizam treba vodu. Voda može biti važan izvor kemijske opasnosti. Olovne cijevi za dotok vode, osobito mekane vode, važan su izvor olova kao vrlo toksičnog teškog metala. Postoji epidemiološki dokazi da to može imati mjerljiv štetan učinak, posebno na neurološke funkcije, čak i na razinama do sada smatranim „prihvatljivim“. Ostali štetni učinci mogu nastati od kemikalija koje se dodaju u vodu.

Kloriranje vode vjerojatno je spasilo milijune života. Međutim, javlja se zabrinutost o mogućim povećanim rizicima od raka uslijed djelovanja klorirane vode, ali još uvijek nema dovoljno dokaza o njihovoj uzročnoj povezanosti. Fluor dodan vodi smanjuje rizik od karijesa, ali također može imati neželjene učinke kao što su mrlje na zubima. Nitrati u vodi obično potječu od ispiranja gnojiva (prirodnih ili umjetnih) s njiva. Iako se pesticidi mogu otopiti u vodi, nema dokaza da su trenutačni standardi za kvalitetu vode neodgovarajući u tom pogledu. Međutim, problem je u tome što se većina standarda temelji na eksperimentalnim dokazima prije nego na epidemiološkim studijama na ljudima, a koje je u tom kontekstu vrlo teško provesti.

Što se tiče mikrobioloških opasnosti u vodi, značajna poboljšanja u zdravlju postignuta su suzbijanjem uzročnika kolere. Međutim, postoje i druge mogućnosti za bakteriološku kontaminaciju. Tako Legionella može rasti u jamama ili mrtvim rukavcima u vodovodnom sustavu i može biti raspršena u obliku aerosola iz tuša. Rekreacijske vode koje su jako onečišćene s patogenima, posebno koliformnim bakterijama povezane su s rizikom od gastrointestinalnih i drugih infektivnih bolesti, ali su obično samoograničavajuće.