Povrće

Krastavac

Krastavac (lat. Cucumis sativus) pripada istoj biljnoj porodici kao bundeva, tikvica, dinja i lubenica.

Sa znanstvenog stajališta on spada u voće poput rajčice, ali se u svakodnevnom govoru naziva povrćem, pa ćemo se i mi služiti tim terminom.

Krastavac je prvi put uzgojen u Indiji prije 4.000 godina.

Zatim se proširio prema zapadu u Babilon, Grčku, Rim i Ameriku te prema istoku u Kinu.

Danas se uzgaja gotovo svugdje na svijetu.

Uzgoj krastavaca obuhvaća dva tipa plodova.

To su salatni krastavci namijenjeni za svježu upotrebu te kiseli krastavci koji se uzgajaju za proces kiseljenja.

Salatni krastavci su veći i deblje kore, dok su kiseli manji i tanke kore, a obje vrste donose jednake dobrobiti.

Riznica zdravih fitonutrijenata

Za razliku od drugog povrća svojstva krastavca do nedavno nisu imala zasluženu pozornost.

To se vremenom sve više mijenja jer je riječ o biljci koja pruža jedinstvenu kombinaciju ljekovitih sastojaka.

Zahvaljujući fitonutrijentima krastavac ima jedinstvena antioksidativna, protuupalna i antikancerogena svojstva.

Krastavac uključuje tri skupine fitonutrijenata:

flavonoide (apigenin, luteolin, kvercetin, kempferol)
lignane (pinorezinol, laricirezinol, sekoizolaricirezinol)
triterpene (kukurbitacin A, B, C i D)

Fitonutrijenti iz krastavca ključni su za antioksidativna i protuupalna svojstva ove izvanredne namirnice.

Oni pospješuju vaše zdravlje u kombinaciji s tradicionalnim antioksidansima poput vitamina C, beta-karotena ili mangana, koji su također prisutni u krastavcu.

Danas znamo da krastavac sadrži laricirezinol, pinorezinol i sekoizolaricirezinol – biljne polifenole poznate kao lignani.

Ta su tri lignana predmet istraživanja u sklopu liječenja kardiovaskularnih bolesti i nekih tipova raka, poput raka dojke, maternice, jajnika i prostate.

Tagovi:istaknuto krastavac povrće zdravlje

Sljedeća vijest

Lubenica

Nastavi čitati

Komentari

Povrće

Kupus

Kupus je prastara kultura, potekla od divlje, samonikle biljke koja raste na kamenitim obalama priobalja Europe – od Sredozemnog mora, na jugu, do Irske, na sjeveru.

Višestoljetnom selekcijom od samonikle biljke nastao je današnji kupus – u devet varijeteta.

Kupus ili zelje je omiljeno jelo na našim stolovima.

No, znate li da je on i vrlo djelotvoran, a jeftin lijek za mnoge tegobe?

Sto grama sirovog kupusa sadrži čak 42 mg vitamina C. Društvo mu prave vitamin A i folna kiselina te minerali magnezij, željezo, fosfor, kalcij, kalij i natrij.

Postoje mnoge vrste kupusa, a najpoznatije su bijeli i crveni te savojski kupus, kojeg kod nas pogrešno nazivaju keljem.

Za najdjelotvornijeg slovi crveni, koji je i do sedam puta ljekovitiji od bijelog, a njegova boja ukazuje na prisutnost ljekovitih spojeva antocijanina.

Kupus – jeftin lijek za mnoge tegobe

Najbolje je kupus jesti sirov ili kratko kuhan. U svrhu liječenja, koristite nešpricani domaći ili ekološki uzgojeni kupus.

Sirovi kupus, ako se često jede, pomaže kod slabokrvnosti, nesanice, depresije i anksioznosti.

Kuhani kupus je odlično sredstvo za proljetnu detoksikaciju te jedno od najboljih sredstava protiv živčane napetosti, tjeskobe, slabosti i slabe koncentracije.

Kupus obiluje antikancerogenim spojem sinigrinom, koji posjeduje jedinstvena svojstva protiv raka prostate, crijeva i mjehura.

Izvrsno je i protuupalno sredstvo, pa pomaže kod upalnih bolesti poput artritisa i reume.

Kod plućnih bolesti djelotvoran je sok od kupusa pomiješan s medom.

On čisti dišne puteve, pomaže kod astme i bronhitisa.

Kod bolesti grla preporučljivo je grgljati sok od kupusa.

Ljekovito djelovanje kupusa: