Hashimoto je autoimuna bolest štitnjače u kojoj čovjekov obrambeni sustav ne prepoznaje normalne dijelove stanica štitnjače kao svoje, te razvija antitijela na ove molekule i time ih uništava.

Umor, pospanost, dekoncentracija, bezvoljnost, depresija, opadanje kose, problemi s menstrualnim ciklusom i libidom, neplodnost, nepravilan rad srca, glavobolje, dobivanje na težini, zatvor, niska razina željeza i problemi s očima, dio su simptoma Hashimotovog sindroma, najčešćeg uzroka slabijeg rada štitnjače, koji se javlja u oko 10 posto žena i 6 posto muškaraca.

Učestalost problema ovisi i o dobi (s godinama je bolest češća), te adekvatnosti unosa joda u ljudski organizam, kao i nekim drugim parametrima. Glavni uzrok bolesti je naslijeđe, to je genetski poremećaj o kojem još uvijek malo znamo kao i o svim drugim autoimunim bolestima. To je autoimuna bolest štitnjače u kojoj čovjekov obrambeni sustav ne prepoznaje normalne dijelove stanica štitnjače kao svoje, te razvija antitijela na ove molekule i time ih uništava – pojašnjava naš sugovornik. Antitijela mogu biti usmjerena na tireoglobulin (Tg), što je molekula neophodna za proizvodnju hormona štitnjače, i tiroidnu peroksidazu (TPO), odnosno enzim koji je neophodan za sintezu hormona štitnjače.

“Kad ova antitijela dođu u štitnjaču, ona razaraju normalne stanice štitnjače, čime se slabi njena moć za proizvodnju hormona. Na neki način, organizam odbacuje svoju štitnjaču, tj. uništava je. Zbog toga dolazi do slabijeg rada štitnjače, odnosno hipotireoze. Bolest je nasljedna premda i neki faktori iz okoline utječu na njen razvoj, kao što su: pušenje, stres, zatim neki lijekovi, virusne bolesti”. “Često se javlja u obiteljima, premda se ne zna tko će naslijediti ovaj poremećaj, a ne zna se niti kada će se bolest tijekom života razviti. Zbog toga se preporučuje u svih krvnih srodnika napraviti pregled štitnjače i redovito je kontrolirati kako bi se problem što ranije otkrio i liječio”.

Poseban je problem i to što su simptomi koji upućuju na poremećaj rada nespecifični i teško se prepoznaju. “Mogu biti različiti od pacijenta do pacijenta, pa ih obično pripisujemo drugim poremećajima ili ih razumijemo kao karakterne osobine pojedinca, posljedicu stresa ili pak starosti. Zato simptomi obično traju godinama prije nego se otkrije bolest i započne liječenje. A sami poremećaj počinje puno prije nego se pojave simptomi”.

Za postavljanje točne dijagnoze poremećaja potrebno je učiniti kompletnu obradu štitnjače koja uključuje pregled tireologa (subspecijaliste za štitnjaču), ultrazvuk štitnjače s color Dopplerom, scintigrafiju štitnjače, punkciju štitnjače pod kontrolom ultrazvuka, određivanje hormona (TSH, FT4 i FT3) i antitijela ili protutijela (anti-TPO i anti-Tg). “Povišena antitijela ukazuju na aktivnu formu bolesti, premda ona mogu u određenim fazama biti i uredna. Citološka analiza potvrđuje mikroskopsku dijagnozu, a i druge pretrage imaju karakterističan nalaz kod Hashimotov sindroma, tako da samo kombinacija pretraga može potvrditi ili isključiti poremećaj”. A kad jednom bude dijagnosticiran, pacijent mora biti pod redovitom terapijom i kontrolama.

Namirnice za jačanje funkcije štitnjače:

• riba (posebno tuna i losos bogati selenom),
• školjke i morski plodovi koji sadrže jod
• meso (sadrži aminokiselinu tireozin)
• mahunarke
• cjelovite žitarice, smeđa riža (bogata selenom)
• orašasti plodovi
• sjemenke, posebice suncokretove
• voće i povrće: citrusno voće, marelice, avokado, banane, jagode, šljive, paprika, mrkva, šparoge, špinat
• mliječni proizvodi, posebno s dodatkom probiotskih kultura
• zeleni čaj
• kokosovo, maslinovo i riblje ulje

Šta usporava rad štitnjače?

Namirnice koje sadrže gluten sve namirnice koje sadrže tiouracil i sve goitrogene namirnice, jer utječu na razinu hormona u tijelu i time remete rad štitnjače: brokula, prokulice, cvjetača, kupus, kelj, rotkvice, pastrnjak, soja i sojini proizvodi. Sva hrana koja sadrži rafinirani šećer – ne preporučuju se jagode, breskve, batat. Prenaprezanje štitnjače koja se ne liječi može dovesti do raka žlijezde. Poremećaj rada štitnjače ne može se izliječiti, ali se može tako dobro liječiti da pacijent živi kao da ga nema. Liječi se pomoću hormona štitnjače, tj. nadoknađuje se šteta koju ovaj poremećaj izaziva. Tako se štitnjača štiti od prenaprezanja koja mogu dovesti i do pojave raka štitnjače, a organizam funkcionira kao da ima zdravu štitnjaču.