Pratite nas

Zdrav život

Hipoglikemija nije bezazleni ‘pad šećera’, može biti opasna

Hipoglikemija i hiperglikemija su pad i povišenje koncentracije glukoze u plazmi izav normalnih vrijednost. Treba se propisno liječiti ili može dovesti do dijabetičke ketoacidoze.

– Hipoglikemija je stanje organizma u kojem se koncentracija glukoze u plazmi (šećera u krvi) snizi ispod normalnih vrijednosti. Postoje brojne definicije hipoglikemije, ali najčešće se hipoglikemijom smatraju koncentracije glukoze u plazmi ispod 3,9 mmol/L.

To je inače najčešća akutna komplikacija šećerne bolesti i u svijetu hipoglikemija čini čak 95% hitnih endokrinoloških hospitalizacija kad je riječ o osobama s dijabetesom, pojašnjava dijabetolog dr. Dario Rahelić.

Iako se simptomi hipoglikemije mogu pojaviti čak i pri višim koncentracijama, najčešće se simptomi počinju javljati pri koncentracijama glukoze u krvi od približno 2,8-3,2 mmol/L, dodaje.

– Najčešći uzroci hipoglikemija su: zakašnjeli ili  preskočeni obrok, oskudniji obrok, prevelika doza inzulina ili drugog lijeka za liječenje šećerne bolesti.To može biti i promjena mjesta injicirana inzulina, neplanirana ili pojačana tjelesna aktivnost te konzumacija alkohola. U osoba sa šećernom bolešću, hipoglikemija je česta posljedica liječenja same bolesti, a njezina se učestalost povećava s dužinom trajanja bolesti, pojašnjava naš sugovornik. Dodaje kako su simptomi hipoglikemije različiti.

– Najčešće su prisutni jako izraženi osjećaj gladi, opća slabost, drhtavica, glavobolja, vrtoglavica, smetenost, ubrzan rad srca, smetnje vida, poteškoće u govoru ili potištenost. Međutim, teška hipoglikemija može dovesti do poremećaja svijesti i kome. Također, može uzrokovati srčani infarkt, moždani udar, srčanu aritmiju ili naglu smrt.

Hipoglikemija značajno utječe na kvalitetu života. Osobe s učestalim hipoglikemijama osim utjecaja na zdravlje imaju i smanjenu sposobnost upravljanja vozilima, probleme pri dobivanju radnog mjesta, strah od hipoglikemije, tjeskobu i depresiju, kaže naš sugovornik.

Kako spriječiti hipoglikemiju?

Za prevenciju hipoglikemije u osoba oboljelih od šećerne bolesti važno je redovito jesti obroke, uzimati propisane doze lijekova za šećernu bolest te naučiti kako prilagoditi dozu lijeka u slučaju hipoglikemije i odrediti koncentraciju glukoze u plazmi prije i nakon tjelesne aktivnosti kako bi mogli prilagoditi obroke odnosno dozu lijeka.

Noćne hipoglikemije posebno opasne

– Liječnike posebno brinu epizode noćne hipoglikemije, prilikom koje se koncentracija glukoze u plazmi snizi tijekom noći. One se češće javljaju u osoba liječenih inzulinom. Mlađe osobe i osobe s kraćim trajanjem šećerne bolesti, probudit će simptomi hipoglikemije.

Međutim, u starijih osoba i osoba s dužim trajanjem šećerne bolesti, simptomi hipoglikemije mogu ostati neprepoznati. Tada zabrinjavajuće znakove u načelu mogu primijetiti samo osobe koje se nalaze u blizini osobe s hipoglikemijom.

Znakovi noćne hipoglikemije mogu biti nemiran san, drhtanje, znojenje, umor i noćne more, te jutarnja glavobolja i malaksalost, pojašnjava. 

Hipoglikemija i novi lijekovi

– Pri odabiru najbolje terapije za liječenje šećerne bolesti, specijalisti obiteljske medicine i specijalisti dijabetolozi razmišljaju kao postići što bolju regulaciju šećerne bolesti uz minimalni rizik od hipoglikemije. Kao rezultat brojnih istraživanja, razvijaju se nove generacije lijekova koji imaju sve manji rizik od hipoglikemije.

Posljednjih nekoliko godina registrirani su lijekovi za liječenje šećerne bolesti nove generacije koji su uspješniji u postizanju ciljeva dobre regulacije šećerne bolesti, uz značajno manji rizik od pojave hipoglikemije.

Tako, na primjer, postoje lijekovi koji uspješno reguliraju vrijednosti šećera u krvi bez rizika od pojave hipoglikemije, a uz to vode smanjenju tjelesne mase i imaju pozitivan kardiovaskularni učinak, ujedno smanjujući rizik od kardiovaskularne smrtnosti, srčanog infarkta i moždanog udara.

Hiperglikemija – opasnost od dijabetičke ketoacidoze!

– Hiperglikemija je stanje organizma u kojem se koncentracija glukoze u plazmi povisi iznad normalnih vrijednosti. Kod blaže povišenih vrijednosti šećera u krvi, nema prisutnih simptoma. Upravo zato šećerna bolest dugo i ostane neprepoznata. Klasični simptomi hiperglikemije (učestalo žeđanje, mokrenje, mršavljenje) javljaju se pri značajno višim vrijednostima šećera u krvi, u pravilu višim od 11 mmol/L, pojašnjava dr. Dario Rahelić.

Pri izrazito visokim vrijednostima šećera u krvi, dodaje, može nastati jedna, po život opasna, akutna komplikacija šećerne bolesti – dijabetička ketoacidoza, koja zahtjeva liječničku pomoć. 

– Kad su vrijednosti šećera u krvi značajno povišene, javljaju se simptomi mučnine, suha usta, opća slabost ili povraćanje, a osoba može izgubiti svijest. Osobe s dijabetičkom ketoacidozom imaju zadah mirisa acetona, što može biti također važna informacija za osobe koje žive s osobom sa šećernom bolešću.

Zbog svega toga, osobe koje na svojem glukometru izmjere visoke vrijednosti šećera u krvi, posebice ako glukometar pokaže nemjerljivo visoke vrijednosti (oznaka HI na glukometru), svakako moraju potražiti liječničku pomoć.

Inače, visoke vrijednosti šećera u krvi može uzrokovati nepridržavanje dijabetičke dijete, neodgovarajuća terapija za šećernu bolest, preskočena doza inzulina, ili neredovito uzimanje preporučene terapije, ali i niz drugih čimbenika. Vrlo je važno prepoznati uzrok i ubuduće voditi računa da se ne ponavlja.

– Međutim, ukoliko osoba sa šećernom bolešću uz preporučenu terapiju ima dobru regulaciju šećerne bolesti i odjednom primijeti visoke vrijednosti šećera u krvi, a da nije bilo promjene u prehrani ili načinu života, tada to treba ozbiljno shvatiti, jer se može raditi o nekom drugom razlogu. Najčešće je riječ o nekoj infekciji. To može biti neka viroza, upala mokraćnog sustava, upala pluća ili nešto drugo i potrebno je javiti se liječniku, upozorava naš sugovornik.

Što učiniti u slučaju hipoglikemije?

1. Ovisno o težini hipoglikemije, potrebno je uzeti 10-20 g glukoze na usta(glukoza u obliku tableta/gela), ili zaslađeno piće koje sadrži 10-20 g glukoze. Konkretno, ako osoba sa šećernom bolešću ima epizodu hipoglikemije i pri svijesti je, trebala bi pojesti 3-4 tablete glukoze ili 3-4 žličice grožđica, 2 dl voćnog soka ili nekoliko tvrdih bombona koji sadrže šećer.

2. Bolesnik bi nakon epizode hipoglikemije trebao obavezno imati obrok i češće mjeriti koncentraciju glukoze u plazmi, kako bi izbjegao pojavu nove epizode.

3. Za liječenje hipoglikemije u osobe bez svijesti, terapija se primjenjuje putem intravenskih (40 %-tna otopina glukoze) ili intramuskularnih injekcija (glukagon). Obitelj osobe s ponavljajućim epizodama hipoglikemije bi svakako trebala imati kod kuće GlucaGen HypoKit, injekciju koju treba primjeniti intramuskularno osobi s hipoglikemijom koja nije pri svijesti. Navedenu injekciju treba propisati liječnik obiteljske medicine. Pri tome svakako treba naglasiti važnost edukacije, tako da članovi obitelji, supružnici, djeca, braća i sestre, roditelji ili ostali ukućani u svakom trenutku znaju kako se primjenjuje ta injekcija. Osoba s hipoglikemijom će nakon nekoliko minuta od primjene injekcije biti pri svijesti i tada treba nešto pojesti.

4. Ako osoba nije pri svijesti, ne smije joj se davati slatki napitak. Svakako treba pozvati kola Hitne pomoći. 

Nastavi čitati
Reklama
Komentari

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Zdrav život

Med – najmoćniji saveznik u sezoni viroza

Dobrobiti meda i drugih pčelinjih proizvoda čovjeku su poznate najmanje deset tisuća godina, a vjerojatno i dulje. Najstariji otkriveni prikaz berbe meda slikarija je iz spilje na španjolskoj istočnoj obali nastala oko 8000. godine prije naše ere, a otprilike tisuću godina mlađi je pravi materijalni dokaz ljudske upotrebe pčelinjih produkata – pčelinji vosak nađen je na onodobnoj grnčariji, vjerojatno su ga koristili kako posuđe ne bi propuštalo vodu.

Stari Egipćani nudili su med svojim božanstvima, ali smjeli su ga upotrebljavati i ljudi, za zarastanje rana, liječenje groznice i želučanih bolesti. U medicinske svrhe rabili su ga drevni Grci, Rimljani, Kinezi. Zagovornici apiterapije tvrde da je med odličan lijek kod kašlja i grlobolje, da regulira razinu šećera u krvi, olakšava probavne probleme, prevenira bolesti srca i tumore…

Neke od tih tvrdnji, osim što imaju potvrdu u višetisućljetnoj uspješnoj primjeni, danas su i znanstveno potvrđene. Među njima su i one koje nas trenutno najviše zanimaju.

Nema sumnje, ubija bakterije
Nema sumnje da med ima snagu ubiti bakterije. Studije su pokazale da je učinkovit protiv mnogih bakterijskih sojeva, uključujući E. coli i salmonelu. Posebna vrsta meda s Novog Zelanda, manuka med, kao i malezijski tualang med, mogu uništiti stafilokok, ali i Helicobacter pylori, bakteriju često odgovornu za peptičku bolest želuca ili tankog crijeva. Zbog čega je med tako jak antibiotik? Većina pčela polaže u med određeni enzim koji potiče stvaranje hidrogen peroksida, prirodnog netoksičnog sredstva za dezinfekciju. Dodajmo tome organske kiseline u medu (mravlja, jabučna, limunska, octena…) i dobit ćemo prirodni recept za borbu protiv bakterija.

Time se može objasniti višetisućljetna uloga meda u ubrzanju zacjeljivanja rana i tretiranju probavnih tegoba. Suvremena znanost dokazala je učinkovitost meda u liječenju upala, ulcera, opeklina, rana, čak i dekubitalnih.

Pokazalo se i da med pomaže zacijeliti rane koje ne odgovaraju na upotrebu antibiotika, no tada moramo biti sigurni da nije ničim kontaminiran. Znanost je također utvrdila da tamniji, koncentriraniji med može biti moćniji kao antibiotik te da vrsta biljke koju su vrijedne pčele požele utječe na antibakterijska svojstva meda. Najtemeljitije u ovom su smislu istraženi medovi manuka i tualang, ali znanstvenici istražuju i moguće dobrobiti ostalih vrsta meda.

Smiruje grlo bolje od lijekova
Učinkovitost meda u liječenju infekcija grla potvrdila su i znanstvena istraživanja. Iranska studija na 139 djece pokazala je da je med obavio bolji posao u smirivanju noćnog kašlja, time i u poboljšanju spavanja, nego širokoprimjenjivani antitusik dekstrometorfan i antihistaminik difenhidramin zajedno. I američka studija (Penn State College of Medicine) na 105 djece pokazala je da je heljdin med nadmašio dekstrometorfan u suzbijanju noćnog kašlja.

Ipak, zbog mjera opreza med ne treba davati djeci mlađoj od godinu dana, jer probavni i imunosni sustav malenih ne može izaći na kraj s eventualnim onečišćenjima u medu. To su, primjerice, spore bakterije Clostridium botulinum koje mogu izazvati botulizam, teško otrovanje koje može biti i opasno po život.

Prvi na popisu
Zanimljivo je da su britanski Nacionalni institut zdravlja (NICE, National Institute for Health and Care Excellence) i Zavod javnog zdravstva (PHE, Public Health England) u svojim smjernicama za liječenje akutnog kratkotrajnog kašlja na prvo mjesto stavili med. Smjernice, koje se temelje na znanstvenim dokazima, odnose se na odrasle osobe i djecu stariju od pet godina. Akutnim kašljem ovdje se smatra onaj koji traje nekoliko dana ili tjedana i povezan je s infekcijom gornjih dišnih puteva (primjerice prehladom ili gripom), akutnim bronhitisom (čiji je uzročnik često virus) i infekcijama donjeg dijela respiratornog trakta (ali ne i s upalom pluća).

NICE i PHE vodili su se dokazima iz tri randomizirana kontrolirana istraživanja koja su se bavila koristima upotrebe meda kod djece i mladih. U dvije med je uspoređivan s placebom, u trećoj s potpornom terapijom koja je uključivala slanu vodu, kapi za nos, inhaliranje vodene pare i paracetamol. U svim slučajevima djeca koja su dobivala med kašljala su rjeđe i manje ozbiljno od djece koja nisu dobivala med. Med u smjernicama kod akutnog kašlja slijede neki biljni lijekovi te lijekovi antitusici (za starije od 12 godina).

Mnogi oblici akutnog kašlja posljedica su samoograničavajućih virusnih infekcija, što znači da se očekuje oporavak i bez liječenja. Med i ostala spomenuta sredstva namijenjeni su ublažavanju simptoma. Istaknuto je i da su u liječenju viroza antibiotici neučinkoviti te da samo mogu izazvati neugodne nuspojave i pridonijeti jačanju bakterijske rezistencije na njih.

Koje vrste meda najbolje pomažu kod infekcije dišnih puteva?
Žlica svakog meda polako otopljena u ustima učinit će dobro grlu i ždrijelu. Ali neke vrste meda ističu se izuzetnim sposobnostima liječenja različitih respiratornih bolesti.

• Bagremov med najčešće se koristi kao pomoć kod dišnih tegoba, ali on nas i opušta te olakšava uspavljivanje. Okus mu je blag i ugodan pa nema razloga da ga ne jedemo i inače, a ne samo kad smo prehlađeni.

• Heljdin med smatra se najboljim protiv kašlja. Za liječenje odrasla bi osoba trebala tri puta na dan rastopiti žlicu ovog meda u šalici toplog biljnog čaja i popiti napitak.

• Med od lipe, također blagog okusa, ublažava stanje kod respiratornih upala, čak i kod bronhitisa i gripe. Podiže energiju, potiče znojenje, metabolizam i rad srca, no zbog toga ga osobe sa srčanim problemima trebaju izbjegavati.

• Planinski med se upotrebljava za liječenje dišnih tegoba, ali i za podizanje imuniteta. Učinkovit je protiv infekcija.

• Lavandin med smatra se odličnom pomoći kod kašlja i bronhitisa, uz to umiruje. Obiluje mineralima pa su mu miris i okus jači.

• Aromatični kaduljin med vrlo je ljekovit, osobito za dišni sustav. Olakšava izbacivanje sluzi iz dušnika i bronha. Uz to smanjuje stres i pomaže opuštanje.

• Suncokretov med pomaže kod upale sinusa i bolesti pluća. Dobar je i za jačanje otpornosti organizma.

• Vrijeskov med pomaže kod dišnih tegoba, posebno pušačima. Olakšava iskašljavanje sluzi ako se pije s čajem od vrijeska.

• Ružmarinov med gotovo je proziran, ali to ne znači da nije snažan. Pomaže u periodima oporavka od bolesti, iscrpljenosti i stresa jer vraća energiju organizmu.

• Medljikovac, poznat i kao medun ili šumski med, razlikuje se od ostalih vrsta meda po tome što ne nastaje od cvjetnog nektara nego od medne rose, ljepljive tvari koju izlučuju biljne uši i ostali biljni kukčići. Tamne je boje, miris mu je intenzivan, a okus gorkast, no pun je tvari koje pomažu probuditi energiju u nama. Djeluje i protuupalno, pa pomaže čak i kod upale pluća.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Pratite nas na Facebook-u




Aktuelno